Svoju iznimnu životnu priču s nama je podijelila Jelena Puljić Perić, Hrvatica iz New Yorka čije srce kuca za domovinu, obitelj i one u potrebi.
Uoči američkih predsjedničkih izbora, usred blještavih reklama užurbanog Times Squarea, veliku pažnju slučajnih prolaznika privukla je jedna žena s Trumpovom kapom i hrvatskom zastavom u ruci. Ova vitalna 81-godišnjakinja svojim vedrim duhom nikoga nije ostavila ravnodušnim, a mnogi su se zaustavili kako bi se fotografirali s njom. Ona je Jelena Puljić Perić, članica hrvatske zajednice u New Yorku koja svojom dobrotom i neumornim radom inspirira sve oko sebe gdje god da se pojavi.
Jelena je rođena u Kiseljaku 2. travnja 1943. godine, u obitelji sa sedmero djece. Njeno djetinjstvo obilježila je tragična i prerana smrt oca, nakon čega se obitelj našla u teškoj financijskoj situaciji.
“Ostale smo sirotinja, nismo imale ni struje ni vode u kući. Majka se mučila, samo jednu sestru je uspjela poslati na škole, a mi smo završile samo 4 razreda”, prisjeća se Jelena.
Svoju rodnu grudu Jelena je napustila 1964. godine. Prateći zaručnika, preko Italije stigla je u Francusku, gdje su se vjenčali i dobili prvo dijete, kćer Susan. U Ameriku su stigli 1967. godine, gdje im se rodila druga kći, Elizabeth. Međutim, nakon samo pet godina života i rada u Americi, Jelenin suprug Jozo teško se razbolio i više nije mogao raditi.
“Radila sam tada u tvornici i imala dobar posao, ali morala sam ga napustiti jer je on teško obolio i jedva je hodao”, priča Jelena. Dodaje da je u tom razdoblju počela raditi kao čistačica, kako bi mogla između čišćenja stanova obilaziti i njegovati supruga. U to vrijeme njihova mlađa kći imala je tek godinu dana.
“Čistila sam i po 6 stanova na dan, samo da mogu školovati svoju djecu i plaćati stan. Sve sam uspjela”, kaže Jelena. Godinu za godinom neumorno je radila, sama je podigla i odškolovala dvoje djece i uz to brinula o svome suprugu, o kojemu govori s puno ljubavi.
“Mnogi su me pitali kako mogu to sve izdržati, kažu da mnoge žene ne bi. Ali mi smo se od ljubavi oženili, a što je njemu Bog dao bolest, on zbog toga nije kriv”, kaže Jelena. Jozo Perić preminuo je krajem prosinca prošle godine. U braku su proveli skoro 60 godina.
U veljači iduće godine Jelena će napuniti 82 godine. Iako ima mirovinu od koje može pristojno živjeti, ona želi i dalje raditi i nema namjeru prestati. “Ne moram raditi zbog sebe, ali kad bih prestala raditi, ne bih mogla pomagati drugima,” kaže Jelena.
“Bog mi je dao zdravlje, ništa me ne boli i radit ću dokle god budem mogla.”
Posljednjih dvadesetak godina Jelena je zaposlena u jednom hotelu u centru New Yorka. Omiljena je među kolegama, koji je cijene zbog njene srčanosti i topline. Jelena radi puno radno vrijeme, svakog dana od 15 do 22 sata, a često radi i prekovremeno samo kako bi mogla što više novca slati potrebitima, posebice za svetište Drinskih mučenica. Jelena je kuma ovog svetišta koje se gradi u Goraždu u Bosni i Hercegovini, u spomen na pet sestara mučenica iz Družbe Kćeri Božje Ljubavi koje su četnici 1941. godine ubili i bacili u rijeku Drinu.
Za Drinske mučenice Jelena je prvi put čula u Hrvatskom centru u New Yorku, gdje je upoznala don Antu Bakovića, svećenika koji je kao desetogodišnji dječak svjedočio tom strašnom zločinu. Svoja sjećanja don Baković kasnije je zapisao u knjizi, a zahvaljujući njegovom svjedočanstvu, papa Benedikt XVI. proglasio je Drinske mučenice blaženima 2011. godine.
Nakon susreta s don Bakovićem, Jelena je uz veliku podršku njujorškog župnika fra Nikole Pašalića počela prikupljati donacije za župu Goražde. Napisala je stotine pisama i proširila vijest o gradnji svetišta među hrvatskim zajednicama diljem Amerike. Na njezin poziv javili su se mnogi ljudi, a s nekima je ostala u kontaktu do danas i s vremenom su postali dobri prijatelji. “Puno su mi pomogli prijatelji iz Chicaga, Clevelanda i daleke Australije, a najviše gospodin Nedjeljko Miličević, veliki humanitarac iz Kalifornije”, kaže Jelena.
Zahvaljujući Jeleni i svim dobrim ljudima koji su podržali ovu plemenitu inicijativu, svetište Drinskim mučenicama bit će posvećeno u rujnu iduće godine. Glavni oltar već sada krasi Jelenin dar – zavjetna slika Drinskih mučenica, djelo akademskog slikara Ante Mamuša, dok je klupe i postaje križnog puta osigurala Jelenina kćerka Elizabeth sa suprugom Johnom Cusackom.
“Ona slijedi mene i moje stope”, ponosno kaže Jelena o svojoj mlađoj kćerki, koja joj puno pomaže u dobrotvornom radu, jednako kao i zet John koji je na poseban način podržao njenu humanitarnu akciju za Goražde. “Rekao mi je: Što god skupiš za Drinske mučenice, ja ću ti duplirati!“, kaže Jelena.
Jelena već dugi niz godina pomaže i brojne druge crkve u Bosni i Hercegovini. Kada se krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća gradila Crkva sv. Ilije u njezinom rodnom Kiseljaku, obećala je kupiti zvono. No, zbog nepredviđenih okolnosti, cijena zvona bila je tri puta viša od planirane. Iako si to nije mogla priuštiti, Jelena od svoje donacije nije htjela odustati. Posudila je novac i svoje obećanje ispunila, a kada je crkva dovršena u travnju 1991. godine, dobila je čast prva pozvoniti.
“Nosila sam zastavu svetog Nikole Tavelića na čelu procesije i u prepunoj crkvi održala prigodni govor,” prisjeća se Jelena.
U svojoj krsnoj župi Gromiljaku, Jelena je dala značajan doprinos izgradnji crkve Marijinog imena i donirala granitni križ koji krasi njezino pročelje. U znak sjećanja na svog pokojnog oca, porijeklom iz Deževice, sa sestrom je podigla spomenik svetom Jakovu Markijskom u tom mjestu. Zahvaljujući Jeleninoj velikodušnosti, ovog mjeseca novi oltar dobila je i stotinu godina stara crkvica u Rogatici.
“Bila sam sirotinja i zato volim pomagati sirotinju i crkve,” kaže Jelena.
Priznaje da joj je nakon smrti supruga najteže vratiti se s posla u praznu kuću. Veliku utjehu pružio joj je početkom ove godine posjet don Josipa Tadića, svećenika Vrhbosanske nadbiskupije, koji unatoč brojnim obvezama neumorno radi na izgradnji svetišta u Goraždu. Jelena ga s ljubavlju naziva svojim sinom.
“To mi je najveće veselje, pomoći koliko mogu našem dobrom Josipu kojeg zovem Josip Radnik poput svetog Josipa Radnika. Ako mi Bog da zdravlje, radit ću dok se svetište i župni ured u potpunosti ne dovrše”, ističe Jelena, dodajući kako joj je dovršetak ovog svetišta najveći prioritet.
U svom domu u New Jerseyu, Jelena je tijekom proteklih desetljeća ugostila mnoge ljude koji su svoju sreću odlučili potražiti u Americi. Brojnima je pomogla pronaći posao i olakšala prve korake u novoj zemlji.
“Mnogi mi kažu da primam previše ljudi i da bih trebala prestati, ali ja im odgovaram: Vi mene ne možete savjetovati, moj jedini savjetnik je Bog“, priča Jelena. Gostima velikodušno prepušta svoju veliku spavaću sobu, dok sama za to vrijeme spava na kauču.
Samo ove godine, kaže, ugostila je osam studenata iz Splita, Širokog Brijega i Međugorja. Posebno joj je u sjećanju ostao boravak dvoje mladih ljudi, koji su svakog jutra odlazili na svetu misu u obližnje njujorške crkve. Jednog dana mladić je upitao djevojku koja crkva joj je najljepša, a već idućeg dana zaručili su se upravo u toj crkvi, prisjeća se Jelena.
Iako je prije više od pola stoljeća u New Yorku pronašla svoj dom, Jelena nikada nije zaboravila svoje korijene te često s ponosom ističe svoju katoličku vjeru i hrvatsko podrijetlo. Na njenoj radnoj uniformi nalaze se likovi pape Ivana Pavla II., Majke Terezije, kardinala Stepinca i hrvatski grb, što privlači veliku pažnju gostiju iz Europe. “Svi zastanu kad vide moju uniformu, a mnogi se žele fotografirati sa mnom,” kaže Jelena.
Uoči američkih predsjedničkih izbora, Jelena je izazvala simpatije brojnih slučajnih prolaznika na Times Squareu, pojavivši se s Trumpovom kapom na glavi i hrvatskom zastavom u ruci. Jelena je nosila jednu stariju verziju zastave, s povijesnim hrvatskim grbom bez heraldičke krune i prvim poljem bijele boje, koja je omiljena među hrvatskim iseljenicima jer je Hrvatska država 1990. godine utemeljena upravo na toj zastavi, prije usvajanja sadašnje službene zastave u prosincu iste godine.
“Jedan mladić me zagrlio i pitao može li se slikati sa mnom. Onda su došli drugi i ubrzo se stvorila cijela linija ljudi koji su se željeli fotografirati,” priča Jelena.
“Imala sam jedina Trumpovu kapu na glavi, zato sam im bila zanimljiva. Ljudi su bili sretni što se mogu slikati s mojoj kapom i zastavom, a meni je to bilo zadovoljstvo. Te večeri sam uživala i ostala do pola noći,” dodaje kroz smijeh.
“Ako nešto radim, radim to cijelim srcem“, kaže Jelena, a njezina srčanost privukla je pažnju i onih koji nisu ništa znali o njenom životnom putu.
Od Kiseljaka do New Yorka, od siromaštva do neumornog pomaganja drugima – život Jelene Perić priča je o nevjerojatnoj snazi volje i ljubavi prema domovini i ljudima. Unatoč djetinjstvu obilježenom siromaštvom i teškoj bolesti supruga, Jelena je svojom upornošću, vjerom i vrijednim radom savladala sve prepreke, podigla obitelj, ali i pomogla nebrojenim ljudima.
Foto: Privatna zbirka
Listen to Croatians Online here:
Croatian American Media Association Corp is a tax exempt organization under Section 501 c(3) of the Internal Revenue Code (EIN # 99-1591741). Your donation is greatly appreciated and will be used to support our mission. Your contribution is tax deductible to the full extent permitted by law.
