Osnovana 1971., misija pri crkvi Predragocjene Krvi Isusove u Astoriji preživjela je generacije, smjene svećenika i mijenjanje Amerike, a svećenici koji su je gradili govore o onome što je drži na životu.Astoria, Queens. Radnička četvrt u kojoj su se desetljećima rađali američki snovi imigranata iz cijelog svijeta. Negdje između grčkih kafića i talijanskih pekara, između neonskih natpisa i vatrogasnih stepenica, već 55 godina postoji jedno mjesto gdje se nedjeljom čuje hrvatska molitva. Crkva Predragocjene Krvi Isusove (Most Precious Blood) duhovni je dom generacija Hrvata koji su u Ameriku donijeli ne samo kofere i nade, nego i vjeru i jezik. Ove godine misija obilježava 55. obljetnicu od službenog utemeljenja. Croatianonline je u toj prigodi razgovarao s četvoricom svećenika koji su je obilježili, svaki iz svog kutka svijeta, svaki s drugačijim iskustvom, a svi s istom porukom.
Početak: jedan franjevac i redovita misa na hrvatskom
Iako Hrvati u Astoriji imaju svog svećenika još od 1958. godine, kada je stigao don Andrija Nikolić s otoka Unije, službeni početak misije smješta se u 1971. godinu. Velečasni Vedran Kirirčić, danas župnik katedralne župe u Krku, koji je u Astoriji proveo jedanaest godina, pojašnjava:
“S dolaskom fra Petra Runje možemo obilježiti pravi početak naše misije, jer se s njime počela redovito slaviti misa na hrvatskom jeziku. On je bio prvi koji je to sve zajedno pokrenuo.” Nakon fra Runje dolazili su redom svećenici iz Krčke biskupije – Anton Zec, Anton Bozanić, Roberto Zubović, velečasni Elvis Tommaseo, pa Vedran sam, a danas brigu o misiji privremeno nosi vlč Dražen Hosi.
“Gotovo uvijek je jedan svećenik iz naše biskupije dolazio i bio sa Hrvatima u New Yorku”, ističe velečasni Vedran, koji je nedavno premješten u domovinu. “Lijepo je biti doma, biti sa svojim roditeljima, rodbinom. Ali ono što sam nosio iz Astorije – to ostaje. Jedanaest prekrasnih godina.”
Čovjek koji je misiji dao zaštitnika
Don Robert Zubović iz Male Gospe u Malom Lošinju, koji je u Astoriji službovao rekordnih devet godina, za razgovor se javio iz sakristije svoje crkve. Prisjetio se ključnog trenutka iz 2006. – kada je zajednica dobila nebeskog zaštitnika. “Imali smo zajednicu, ali nismo imali ime ni zaštitnika. Molili smo i razmišljali. Bio je tu Rade Koštan, naš Šibenčanin, koji je predložio blaženog Ivana Merza – zaštitnika hrvatske mladeži. I odlučili smo.”
Proslava posvećenja bila je, prema njegovim riječima, nezaboravna. Stigao je kardinal Vinko Puljić, organizirana je procesija Astorijom, slavljena je velika krizma za petsto do šesto vjernika, a sat vremena nakon što su pospravljeni stolovi i stolice postavili su ih iznova – za sutrašnju proslavu. Katering su osiguravali sami ugostiteljski objekti zajednice, a volontera je bilo četrdesetak do pedesetak.
“Živjeli smo od žrtve i darivanja. To je ono što je ovu zajednicu gradilo. Nitko neće ništa učiniti umjesto nas – moramo se sami angažirati.” Don Zubović podsjetio je i na bogatstvo koje zajednica možda ne cijeni dovoljno – zbirku povijesti misije koju je priredila Marija Žic za 25. i 30. obljetnicu: “Dobro je uzeti tu knjigu u ruke i prisjetiti se. Čovjek će dobiti u srcu žar i gušt da ide naprijed.”
Iz Astorije u Boliviju: misionar koji traži vjernike po selima
Velečasni Saša Ilijić, koji je misiju vodio do 31. siječnja ove godine, javio se iz posve drugog dijela svijeta. Sada je u Boliviji, gdje radi s franjevačkom zajednicom fra Ivice Vrbića – i to nije njegov prvi boravak tamo. Hrvatska katolička misija blaženoga Ivana Merza godinama je financijski podupirala misijski rad u Boliviji.
“Misija Crkve je uvijek naviještati Evanđelje. Ali teško je govoriti o Božjoj ljubavi djetetu koje nije jelo pet dana. Trebamo tu ljubav najprije pokazati djelom, pa tek onda riječju.” Razlika između pastoralnog rada u New Yorku i misijskog u Boliviji, kaže don Saša, duboka je: “U nekim župama svećenik čeka vjernike koji će doći. Mi ovdje idemo tražiti. Hodamo po selima, po školama, po četvrtima — tražimo one koji nikad nisu imali kontakt s Crkvom.”
Astorija mu nedostaje, ali gleda naprijed: “Hrvatska misija u New Yorku je kao svjetionik. Zvali smo je At Home Away From Home – mjesto susreta, ali i mjesto stabilnosti. Mjesto gdje se čovjek nađe s prijateljima, poznanicima, pa i neznancima. Nadam se da će nastaviti živjeti.”
Deset godina u prašumi: fra Ivica koji gradi dom za djecu bez škole
Fra Ivica Vrbić desetogodišnji je misionar u Boliviji, u misiji koja pokriva 23 filijale i otprilike pedeset tisuća stanovnika. U razgovoru s Croatian onlineom opisao je stvarnost koja je teško zamisliva iz europske perspektive.
“Do neke naše filijale ima 25 kilometara. Ali trebate voziti dva i pol sata – ako uopće možete proći. Ceste su često neprohodne.” Najveći projekt koji trenutno vodi jest učenički dom vrijedan milijun dolara – za djecu koja u svom selu nemaju drugi dio osnovnoškolskog obrazovanja i koja bi inače odustala od škole. “Nisam imao taj novac kada smo počeli. Ali kada vjeruješ da radiš s Božje strane, prestaješ se pitati imaš li dovoljno. Počinješ pouzdanje u Božju providnost.”
Fra Ivica zajednici u Astoriji uputio je zahvalu, ali i pouku: “Vi mislite da pomažete siromasima. A zapravo – siromasi pomažu vama. Isus kaže: što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste. Mi pomažući drugima pomažemo sebi da uđemo u kraljevstvo nebesko.”
Što drži zajednicu na životu – i što je može ugasiti
Sva četvorica sugovornika složila su se u jednom: misija opstaje dok ima živih vjernika koji se okupljaju. I sva četvorica upozorila su na istu opasnost. “Svaki biskup koji vidi živu zajednicu, osjećat će potrebu poslati svećenika”, kaže velečasni Vedran. “Važno je da i druga i treća generacija ne zaborave svoje korijene. Razlika između prve, druge i treće generacije nije jednaka, ali netko tko zna od kuda dolazi, to je nešto fascinantno.”
Don Zubović pak poziva na konkretnu akciju: “Počnite s djecom. Ima ih dovoljno u Queensu – u Flushingu, Park Slopeu, Astoriji. Radite s djecom, dobit ćete i roditelje i obitelji. I pomozite onima koji novo dolaze, dva-tri mjeseca, posao, smještaj. To je ono što smo nekad radili jedni za druge.”
A temelj svega, kažu svi jednoglasno: nedjeljom u crkvu. “Ako nedjeljom idemo svugdje, a ne dođemo na misu – nemamo temelja na čemu graditi ni obitelj ni zajednicu”, jasno je rekao don Zubović. “Ako izgubimo ono što nam je najsvetije, nestati ćemo.”
55 godina i pogled prema 60.
Proslava 55. obljetnice ove godine odvijala se bez biskupa iz domovine, što nije bio slučaj na proslavama od 20. do 50. obljetnice, kada je uvijek dolazio barem jedan biskupski predstavnik iz Hrvatske. Don Zubović u tome ne vidi razlog za tugu, nego izazov.
“Možda je upravo to poticaj da zajednica bude još jača. Da se organizira. Da ono što smo zajedno gradili – kršćanske temelje, hrvatsku nacionalnu slogu. još više ojača.” A za kraj, uz osmijeh u glasu koji se čuje i kroz telefonsku vezu iz Malog Lošinja, dodaje: “Slavit ćemo 60. na veliko ako dragi Bog da.”
Foto: Privatni albumi
Listen to Croatians Online here:
Croatian American Media Association Corp is a tax exempt organization under Section 501 c(3) of the Internal Revenue Code (EIN # 99-1591741). Your donation is greatly appreciated and will be used to support our mission. Your contribution is tax deductible to the full extent permitted by law.