Kamera ju je snimila u djeliću sekunde, dok je s tribina promatrala poništeni gol hrvatske reprezentacije. Taj kadar postao je simbol razočaranja cijele nacije, ali malo tko zna da iza njega stoji žena koja nogomet živi cijeli život, majka je dvije djevojčice, supruga, vrijedna radnica i Hrvatica koja djecu uči materinjem jeziku daleko od domovine. Trebalo je manje od pola sata da snimka jedne jedine reakcije prohuja internetom. Stadion u Torontu, hrvatska reprezentacija na Svjetskom prvenstvu, suparnička momčad – Portugal, VAR poništava gol… i kamera hvata ženu čije lice u tren oka prelazi iz euforije u nevjericu i izgovara sudbonosno “Fu*k you”. Danima kasnije ta je snimka i dalje kružila mrežama, dijeljena i komentirana diljem svijeta. Žena iz kadra zove se Marina Kalinić, a u razgovoru za podcast Cronnect sa Zvonimirom Antolosom ispričala je svoju priču. Marina kaže da o svemu tome, dok se događalo, nije razmišljala ni sekunde niti je primijetila kamere. “Ja sam tamo navijala sa svima i nisam imala pojma što me čeka”, prisjeća se. Nakon poništenog pogotka, u trenutku kada je veselje naglo prešlo u šok, kamera je uhvatila njezinu spontanu reakciju. Bila je to sirova emocija navijačice koja Hrvatsku i nogomet nosi duboko u sebi. Odmah nakon utakmice sestra je počela primati pozive, stizale su poruke da je bila na televiziji, a kad je otvorila Instagram, isti se kadar već vrtio na desecima profila. Prijatelji i obitelj, kaže, reagirali su s oduševljenjem – prepoznali su u tih par sekundi Marinu kakvu poznaju cijeli život, samo je sada, kako je sama duhovito primijetila, tu emociju “vidjela cijela zemaljska kugla”. Ljubav prema nogometu naslijeđena od oca Marina se u nogomet zaljubila zbog oca. Otac ju je vodio na svoje treninge i utakmice, a ona je uz njega zavoljela sport kojim se i sama kasnije aktivno bavila. “Pratim nogomet i obožavam taj sport,” rekla je Marina, dodajući da su upravo godine igranja razlog zašto su emocije te večeri tako lako izbile na površinu. Obitelj je, ističe, oduvijek bila navijački nastrojena. Otac ne propušta nijednu utakmicu i redovito putuje na turnire, majka prati reprezentaciju, a strast dijeli i sestra. Marina je hrvatsku reprezentaciju gledala uživo i prije ovog Svjetskog prvenstva, među ostalim u Miamiju protiv Perua, a tijekom aktualnog turnira bila je na utakmicama u Philadelphiji protiv Gane i u Torontu. Korijeni obitelji vuku iz Dalmacije. Otac je iz okolice Splita, majka s otoka Paga. Sama Marina rođena je u New Jerseyju, no djetinjstvo i mladost provela je selidbama između Beča, Zagreba i otoka Paga, gdje je nekoliko godina vodila i vlastiti mali posao. Danas opet živi u New Jerseyju, radi u međunarodnoj kompaniji u sektoru globalne mobilnosti i ljudskih resursa, no kaže da joj je najvažnija uloga – ona majke. Djecu uči hrvatski jezik i navijačku strast Marina je majka dviju djevojčica, od sedam i tri godine, a starija je već, po majčinom uzoru, počela trenirati nogomet. “Naravno, išle su na utakmice, počele su već navijati, gledaju i obožavaju nogomet”, kaže s osmijehom. Hrvatski jezik u njezinu domu nikada nije bio samo simboličan gest za velika natjecanja. Sama je kao dijete hrvatski govorila kod kuće jer su roditelji na tome inzistirali, a taj krug danas nastavlja sa svojim kćerima – starija već pohađa hrvatsku školu u Manhattanu, gdje se druži s vršnjacima hrvatskih korijena. Svake godine obitelj putuje u Hrvatsku, a nogomet, rukomet i vaterpolo prate se redovito, bez obzira na to je li sezona velikih natjecanja ili ne. Uz nogomet, Marina posebno voli rukomet. Kao najdražeg igrača svih vremena izdvaja Ivana Balića dok je među nogometašima najviše oduševljenja izazvao stil igre Milana Rapajića i Ivice Olića. Iako je danas simbol jedne navijačke emocije koju su prepoznali milijuni, Marina priznaje da komentare na viralnu snimku uglavnom ne čita. Zna, kaže, da će u moru pozitivnih poruka uvijek biti i onih koji pitaju “tko je sad ona i otkud se pojavila”. no to je, čini se, jedina cijena slave koju nije tražila. Na kraju razgovora ipak je uspjela jednom rečenicom sažeti i sebe i Hrvate: “Mi smo mala država, ali imamo tu strast i ljubav prema domovini. Uvijek se moramo boriti, u sportu i u privatnom životu. Mi smo borbeni.” Upravo je to, čini se, i razlog zašto je ljude njezin “trenutak” toliko dojmio – jer u dvije riječi izgovorene u afektu nije bilo ničeg glumljenog, samo istinska emocija, uglavnom frustracija, koju svaki hrvatski navijač, gdje god na svijetu živio, dobro prepoznaje. Inspirativnu priču Marine Kalinić poslušajte u podcastu Cronnect. Podcast nastaje u suradnji Večernjeg lista, IMC agencije i Croatians Onlinea. Foto: Privatna arhiva
