Hrvatski pijanist i skladatelj Bruno Vlahek osvojio je srebrnu medalju na Global Music Awards 2026. u Los Angelesu za skladbu “Concept”, napisanu za brač i gudački orkestar. U razgovoru s Antonijom Tušek za Croatians Saturday Live govorio je o tome kako je tradicionalni hrvatski instrument želio izvući iz folklornog okvira, zašto hrvatski glazbeni identitet sve snažnije nosi sa sobom na svjetske pozornice te kako njegova putovanja, od Meksika i Šangaja do New Yorka, završavaju u notama.
Za Brunu Vlaheka najnovije međunarodno priznanje ima dvostruko značenje. S jedne strane riječ je o potvrdi njegova skladateljskog rada koju mu je dodijelio međunarodni žiri, a s druge o priznanju djelu u čijem je središtu jedan izrazito hrvatski instrument. “Posebno mi je drago što je ta nagrada otišla upravo za djelo koje spaja tradicionalni hrvatski instrument brač s klasičnim gudačkim orkestrom”, rekao je Vlahek u razgovoru za Croatians Online. Ideja da piše za tamburaške instrumente, priznaje, prije nekoliko godina nije mu bila ni na kraj pameti, no susret s mladim tamburašem Martinom Marjanovićem otvorio mu je potpuno novi skladateljski prostor.
Brač više nije samo instrument folklora
Prvi korak bila je kraća skladba za solo brač, nakon koje je Vlahek poželio otići dalje i pokazati da taj instrument može imati jednako ozbiljnu koncertnu ulogu kao violina, violončelo ili bilo koje drugo solističko glazbalo. “Ideja mi je bila izvesti taj tradicionalni instrument iz njegova folklornog okvira i staviti ga u jednu drugu ulogu, koncertantnog glazbala”, objasnio je. Upravo je iz tog razmišljanja nastao veći, trostavačni koncert u trajanju od približno 25 minuta, u kojem brač ulazi u dijalog s gudačkim orkestrom. Najveći izazov bio je pronaći ravnotežu između toplog, specifičnog zvuka brača i puno snažnijeg zvučnog korpusa gudača, tako da tradicionalni instrument ne ostane u pozadini, nego postane ravnopravan nositelj glazbene priče.
Djelo je potom prepoznao maestro Ivan Repušić, a praizvedeno je 2024. u Zadru. Snimka Hrvatske radiotelevizije otvorila mu je i put prema međunarodnim radijskim postajama, pa se skladba već emitirala i u Brazilu. Vlahek se u razgovoru našalio kako je brač, barem sudeći po tome, postao “vrlo popularan u Brazilu”. Zadarska publika, kaže, skladbu je primila iznimno toplo, a posebno mu je ostao u sjećanju komentar slušatelja koji su nakon izvedbe rekli da su se osjećali kao da slušaju filmsku glazbu. Upravo je to za skladatelja bila potvrda da instrument koji većina povezuje s jednim vrlo konkretnim tradicijskim zvukom može dobiti sasvim novo lice.
Vlahek pritom vjeruje da bi djelo moglo živjeti i izvan Hrvatske. Iako bi ga tehnički mogao izvesti i glazbenik iz druge zemlje, smatra da bi međunarodne pozornice pritom imale priliku predstaviti i hrvatske soliste. Tambura je posljednjih godina, podsjetio je, ušla i u akademsko obrazovanje, a Hrvatska danas ima niz vrlo kvalitetnih solista, komornih sastava i tamburaških orkestara. Ako bi se koncert jednoga dana našao na velikoj svjetskoj pozornici, njegova je želja vrlo jednostavna: neka uz njega putuje i hrvatski glazbenik.
“Nekad sam morao objašnjavati gdje je Hrvatska. Danas više ne”
Vlahek već godinama živi u Madridu i nastupa diljem svijeta, a upravo mu je ta međunarodna perspektiva omogućila da iz prve ruke vidi koliko se percepcija Hrvatske promijenila. Prisjetio se svojih prvih međunarodnih pijanističkih natjecanja, kada je sugovornicima morao objašnjavati odakle dolazi i govoriti više o hrvatskoj kulturi. Danas je, kaže, situacija znatno drukčija.
“Hrvatska je sve više prepoznata. Postali smo svojevrsni brand”, rekao je, ističući da prepoznatljivost više ne dolazi samo kroz turizam, nego i kroz sport, kulturu i znanost. Zbog toga i hrvatska glazba lakše pronalazi put do međunarodne publike. Vlahek hrvatske autore redovito uvrštava u vlastite koncertne programe, a upravo ovog mjeseca sa suprugom i njihovim klavirskim duom priprema i koncert hrvatskih autora u Ljubljani. Za njega predstavljanje hrvatske glazbe nije dodatak njegovoj međunarodnoj karijeri, nego njezin sastavni dio.
Hrvatski identitet pritom nije uvijek prisutan na očit način. Vlahek kaže da ga nosi u glazbi čak i kada namjerno ne poseže za folklornim motivima. “Moja glazba nosi taj neki hrvatski pečat, čak i kad to nije namjerno”, objasnio je. No postoje i djela u kojima se hrvatskim tradicijama vraća sasvim izravno. U jednoj suiti za saksofon spojio je drmeš, gangu, božićnu pjesmu, citat Jakova Gotovca i istarski melos, stvarajući, kako kaže, “malu hrvatsku priču”. Posebno je zanimljivo da je skladba zaživjela i tisućama kilometara daleko – izvodi je njegov kolega profesor iz Pekinga, a sviraju je i studenti tamošnjeg Centralnog konzervatorija. Hrvatski zvuk tako je od domaćih folklornih motiva stigao sve do kineskih učionica.
Od Empire State Buildinga do majanske kulture
Kada ga je Antonija Tušek pitala odakle dolazi inspiracija, Vlahek nije mogao izdvojiti jedan izvor. Kao pijanist desetljećima proučava velike skladatelje i njihov način razmišljanja, no jednako snažan utjecaj na njegov rad imaju putovanja. Svijet koji vidi oko sebe često završava u partituri. Jednu skladbu inspirirala mu je majanska kultura u Meksiku, dok je klavirski ciklus posvetio visokim građevinama i gradovima koje je upoznao tijekom putovanja – među njima su Dubai, Šangaj, Pariz i njujorški Empire State Building.
“Ta svoja svakodnevna iskustva pokušavam unijeti u partituru”, objasnio je, uspoređujući skladanje s načinom na koji pisac koristi riječi, a slikar boju. “Ovo jednostavno iz mene izlazi – ta glazba.” Nagrađeni “Concept” dio je šire cjeline skladbi za žičane instrumente u kojima je Vlahek istraživao glazbeni minimalizam, a pojedini se motivi između tih djela međusobno prepliću. Jedna od skladbi iz tog ciklusa, rekao je, već mu je donijela i Porina. Unatoč brojnim nagradama, teško mu je izdvojiti jednu koja bi definirala njegovu karijeru. Svaka je, kaže, vezana ne samo uz profesionalni uspjeh nego i uz određeno mjesto, ljude i životni trenutak. Upravo zato mu pijanističke nagrade iz Šangaja i Španjolske mogu biti jednako važne kao i najnovije skladateljsko priznanje iz Los Angelesa. “Sve te nagrade imaju mi puno značenje, velika su priznanja i poticaj za daljnji rad, ali najbitnije je ustrajati na glazbenom putu i stvarati dalje”, rekao je.
Vlahek danas više ni ne pokušava strogo odvojiti uloge pijanista i skladatelja. Za njega su one postale nerazdvojive, a najviše uživa upravo u projektima u kojima može spojiti oba svijeta – izvesti vlastitu skladbu ili na istom koncertu svirati djelo drugog autora dok netko drugi izvodi njegovo. Pred njim su koncerti u Madridu, Ljubljani i Osijeku, novi programi s klavirskim duom te nekoliko naručenih skladbi koje su, kako kaže, “što pod prstima, što u glavi”. I zato, nakon srebrne medalje iz Los Angelesa, Vlahek ne govori o završetku jednog velikog projekta nego o nastavku puta. Korak po korak, od brača i slavonsko-dalmatinskih glazbenih asocijacija do svjetskih koncertnih dvorana.
Cijeli razgovor Antonije Tušek s Brunom Vlahekom pogledajte u emisiji Croatians Saturday Live na YouTube kanalu Croatians Online.
Listen to Croatians Online here:
Croatian American Media Association Corp is a tax exempt organization under Section 501 c(3) of the Internal Revenue Code (EIN # 99-1591741). Your donation is greatly appreciated and will be used to support our mission. Your contribution is tax deductible to the full extent permitted by law.