Autorica teksta: Darija Ivković
Kada razgovaramo o psihologiji ljudskog bića, pronađemo dosta, međutim kada razgovaramo o psihologiji Dalmatinca kao čovjeka, tada pronađemo previše. U svojim emisijama do sada dosta puta sam stavljala fokus na Dalmaciju, danas stavljam fokus na osobu koja je uvezala Dalmaciju kao jedno, i zbog kojeg niti jedan Dalmatinac koji zna sto je život na moru, život s morem, i život s ljubavlju prema moru, ali i ljubav prema voljenoj ženi i obitelji – ne ostaje ravnodušan. Ovu svoju emisiju, meni vrlo posebnu i emotivnu, posvećujem Papi svih Dalmatinaca i našem Kapetanu svih Kapetana – Oliveru Dragojeviću.
Ne mogu se pohvaliti s tim da sam hrabra kada je u pitanju ovakav oblik teksta. Ne mogu reći niti da mi je krivo što sam slaba na isto. Ovim putem želim svim Hrvatima u Americi približiti što je to u nama, a što u moru da nas natjera da ogolimo sebe i dušu i da nam u isto vrijeme donese mir. Oliver ne pjeva, Oliver nam priča, Olivera se sluša, i od Olivera se uči.
Oliver Dragojević rođen je 7. prosinca 1947. godine u Splitu; od djetinstva je vezan za glazbu. Kada je imao 5 godina, otac mu je darovao usnu harmoniku, a s vremenom je naučio svirati klavir, klarinet i gitaru. Od sredine 60-ih pjevač je i orguljaš splitske grupe ‘’Batali’’ u kojoj stječe lokalnu popularnost, pa mu Zdenko Runjić, jedan od najpopularnijih i najkreativnijih autora domaće zabavne glazbe, ukazuje povjerenje kao interpretu njegove pjesme ‘’Picaferaj’’ na Festivalu zabavne glazbe „Split 1967.“. Nakon povratka u domovinu kratko je član ‘‘Dubrovačkih trubadura’’ i prve postave splitskog ‘’Mora’’ da bi se na Prokurative vratio 1974. skladbom ‘’Ća će mi Copacabana’’ kojom osvaja prvu nagradu publike.
Oliverov ulazak započinje, međutim, godinu kasnije, kada mu je Runjić ponovno dao priliku u sjajnoj Dalmatinskoj šansoni ‘’Galeb i ja’’, nakon toga Oliver potpisuje diskografski ugovor i otvara poglavlje suradnje s Runjićem, koja će već 1976. rezultirati golemim nacionalnim hitom ‘’ Skalinada’’. Nakon četvrt stoljeća suradnje, ali i niza velikih hitova poput „Malinkonije“, „Romance“, „Oprosti mi, pape“, „Svirajte noćas za moju dušu“ i sličnih, Oliver i Runjić potpisali su 1992. posljednji zajednički album pod nazivom „Teško mi je putovati“, dok drugo izdanje sadrži simbol novog Oliverovog polazišta s Gibonnijevom skladbom „Cesarica“ – pišu izvori.
Kada govorimo o tome tko je bio Oliver, i tko je nama Oliver, govorimo o osobi koja se potrudila da ga publika doživi upravo onakvim kakav on i je, i da se nikad ne zapitamo ništa osim toga kako to jedno biće daje na van sve ono što nam je svima potrebno, a to je čista emocija. Oliver je u Dalmaciji ikona kulture, nit što nas sve veže, pjesma koju tražimo kada nemamo riječi, zvuk koji dođe kad smo sami.
Živimo u doba kada smo mehanički naučili biti dio mašine sistema, svi živimo da žurimo, zaboravili smo usporiti. Kada usporimo, onda čujemo sebe, a kada slušamo sebe, onda krenu emocije. Postoji više teorija o tome kako nastaju emocije, James Langeova, Kenon Bardova i Teorija kognitivne procjene.
‘’ Pred Morem, čovjeku kada da ponestaje svakog drugog poriva osim poklonstva.’’
Ima momenata kada šutimo, i imamo što za reći, a ne želimo. A opet ima momenata kada želimo i trebamo reći nešto, a ne znamo kako. Oliver nas je kroz svoje pjesme naučio kako je to kada nekoga iskreno voliš, kako je to kada se nekome iskreno daješ, ali isto tako kako je to kada riječi ponestane. Generacije su se spajale, zaljubljivale, ali i rastajale uz njegove pjesme. On je ta nit, ta zlatna, tanka, fina nit koja nam svima da misliti.
‘’Kapetane, sve je kako triba, svo ovo more je samo za te’’
29.7.2018. – dan kada je more stalo. I sve ti se nekako skupi. I ne znaš kako, ni ne znaš zašto, samo gledaš i šutiš jer znaš da smo kao zemlja izgubili baš puno. Naš ‘Kapo’ je otplovio, spokojno i u miru. Moment kada čovjek prevrti sve situacije u životu popraćene njegovim stihovima, i shvati ono bitno, čemu se ja uvijek vraćam, i što većina nas zahvaljujući njemu, nikad nećemo zaboraviti,a to su te male, a opet krupne radosti.. Hvala ti što kroz tebe svi dišemo i živimo ono nama najvažnije, a to su naše vale, naši bori, i naše more.
Jadan onaj ‘ko ne kuša Dalmaciju, taj puno gubi, a da ni ne zna.
„More, more, more, ča je to u tebi da te čovik više od života voli?“
Mirno more, naš (a)more. Vridilo je.
Listen to Croatians Online here:
Croatian American Media Association Corp is a tax exempt organization under Section 501 c(3) of the Internal Revenue Code (EIN # 99-1591741). Your donation is greatly appreciated and will be used to support our mission. Your contribution is tax deductible to the full extent permitted by law.
