„Istria Seamen Benevolent Society“ u New Yorku je proslavila stotu obljetnicu svog postojanja i djelovanja. Udruženje pomoraca Istre tako se pridružilo elitnoj skupini iseljeničkih organizacija koje su daleko od rodnog kraja održale identitet i opstale u zajednici i jedinstvu u stranom svijetu više od stoljeća. Dvorana u „Leonard’s Palazzo” u Great Necku, New York, zadnju nedjelju u mjesecu rujnu bila je mjesto gdje su Istrijani i njihovi gosti proslavili ovu značajnu obljetnicu uz želju da budu zajedno i narednih sto godina slaveći povijest, kulturu, ali i dalje se međusobno pomagati u teškim vremenima.
Organizacija je kao što joj i ime sugerira nastala kako bi se doseljenici iz Istre, koji su dolazili kao pomorci u New York, međusobno pomagali. Povijesni dokumenti spominju prezimena Karlich, Stroligo, Babich, Celich, Ljubicich, a prvo je mjesto okupljanja bilo na adresi 823 Greenwich Street, u njujorškoj četvrti West Village.
Prvi joj je Predsjednik bio Tony Stroligo, a već na samim počecima ova organizacija okupljala je više od stotinu članova, pomoraca iz istarskih sela podno Učke: Brdo, Šušnjevica, Čepić, Kršan, Boljun, Kožljak, Sveta Nedelja, Tupljak i druga okolna mjesta. Mnogi od pomoraca ostali bi živjeti i raditi u New Yorku, ostavljajući obitelji u rodnoj Istri tako da je u New Yorku kronično nedostajalo žena pa bi se na zabavama koje su brojile dvjestotinjak muškaraca našlo svega par žena.
Istarski su pomorci kao što se može očekivati bili osamljeni, daleko od obitelji, u stranoj zemlji, iako posla nije manjkalo, zajedništvo u tuđini bio je jedini način kako opstati. Većina njih je živjela na Manhattnu, u predjelu oko 14. ulice i 9. avenije, dio koji je poznat pod nazivom Downtown Manhattan. Pored zabave u vidu zajedničkih piknika i plesova, okupljali su se i kako bi se međusobno pomagali u bolesti i smrti te su mnogi sahranjeni u crkvi “Our Lady of Pompei” na Manhattanu.
Kako je vrijeme prolazilo, dolazili su novi pomorci, posebice nakon Drugog svjetskog rata. Misija organizacije ostala je ista unatoč promjeni političkih, ekonomskih i drugih okolnosti koje bi dovele doseljenike iz Istre u New York: međusobno druženje, pomaganje i podrška u dobru i u zlu. S vremenom doseljenici nisu ostajali na Manhattanu i Brooklynu, već su se počeli širiti u dijelove Queensa te kasnije i na Long Island.
Veliku je ulogu u okupljanju i nastavku rada organizacije u kasnijim godinama kada novi članovi više nisu dolazili kao pomorci bilo osnivanje klubova Istra i Rudar u Astoriji, koji su sa svojim radom započeli šezdesetih godina prošlog stoljeća. Okupljali su se oko nogometnog kluba, ali kupnjom nekretnine i otvaranjem restorana u oba Kluba omogućeno je da se iseljenici mogu nastaviti družiti u poznatom okruženju, među ljudima iz svog kraja i s poznatim okusima i mirisima istarske kuhinje okruženi žamorom čakavskog dijalekta.
Stoljeće duga tradicija okupljanja priča i mnoge priče, mnoge od njih su na stranicama spomen knjige koju su vrijedni članovi pripremili povodom svoje stote obljetnice. Mnoge će tek biti ispričane jer ako je suditi po proslavi godišnjice, na kojoj je na svu sreću bilo podjednako muškaraca i žena pa naši pomorci nisu morali plesati međusobno kao na svojim počecima, najbolje vrijeme tek dolazi.
Na zabavi su bili prisutni i brojni potomci, druga, treća pa čak i četvrta generacija istarskih doseljenika u Ameriku koji vole posjećivati rodni kraj svojih predaka, ali ni ne zaboravljaju njihovu kulturu. U to smo se imali prilike i uvjeriti nastupom folklorne grupe „Hrvatska ruža“ iz Astorije koja ove godine slavi 30 godina postojanja, a koji su izveli ‘istarski balun’ te otpjevali pjesmu „Lepi Labin moj“, a koju su otpjevali brat i sestra Sierra i Dei Floričić te Angela Nemarić.
Okupljene su pozdravili Predsjednik Lucijano Dijanić te blagajnik Klaudio Diminić, kao i drugi članovi organizacije koja i danas broji preko stotinu članova te pozvali na članstvo te izrazili nadu da će se za sto godina ponovno okupiti „Istria Seamen Benevolent Society“ na proslavi 200-te godišnjice.
Oni su posebno pozdravili Luciana Terkovića koji je bio Predsjednik čak 24 godine. Mnogi koji su došli u posjet New Yorku iz Istre pamte Luciana kao susretljivog domaćina koji je kao inženjer na brodu „Lady Liberty“ vodio brojne goste u posjet simbolu New Yorka, „Statue of Liberty“, te posjet Elis Islandu gdje su mnogi našli i podatke o svojim precima. Zahvaljući Lucianu bio je to jedinstveni događaj za sve koji su imali priliku da im domaćin bude simpatičan i srdačan Luciano.
Prisutni su bili i predstavnici brojnih drugih organizacija iseljenih Hrvata, a među prisutnima bio je i rođak prvog Predsjednika „Istria Seamen Benevolent Society“, Tonyja Stroligo, 84-godišnji Chris Stroligo.
Prisutne su zabavljali popularna Istrijanaka Eleonora koju su pratili Marko Pačić i Zvonimir Antolos, pjevale su se dobro poznate pjesme, a dobro raspoloženi gosti zaplesali su i istarski balun.
Mario Honović, potpredsjednik i jedan od najaktivnijih članova, zaslužan je za sačuvanje povijesti izvrsno opisane u Spomen knjizi povodom ove velike obljetnice te je osoba bez koje ni jedno slavlje ne bi bilo potpuno. Mario i njegova harmonika nadaleko su poznati. Iako zauzet organizacijskim dužnostima, nije ni ovoga puta razočarao obožavatelje ovog instrumenta koji se puno koristi u istarskim pjesmama. Gosti banketa imali su priliku poslušati njegovu obradu pjesme “Istarski mornari” na harmonici koju je otpjevala Eleonora, a mnogi su se obradovali toj verziji u stilu istarskog baluna pa se spontano i zaplesalo
Dio atmosfere pogledajte u galeriji fotografija!
Foto: Mate Kružić / Facebook
Listen to Croatians Online here:
Croatian American Media Association Corp is a tax exempt organization under Section 501 c(3) of the Internal Revenue Code (EIN # 99-1591741). Your donation is greatly appreciated and will be used to support our mission. Your contribution is tax deductible to the full extent permitted by law.
