Od Patagonije do Toronta: Hrvatska je ispisana na ulicama diljem svijeta – istražili smo gdje i zašto

Calle Croacia u argentinskoj Patagoniji, Avenida República de Croacia uz obalu Tihog oceana u Čileu, Croatia Street u Torontu, Via Croazia u Padovi, Hrvaška ulica u Ljubljani… Hrvatsku na karti svijeta ne pronalazimo samo unutar njezinih državnih granica. Pregledom službenih gradskih registara, povijesnih zapisa i arhiva hrvatskih zajednica pronašli smo ulice koje izravno nose ime Hrvatske u Argentini, Čileu, Peruu, Urugvaju, Kanadi, Italiji, Sloveniji i Brazilu. No iza istog naziva ne stoji uvijek ista priča.

Dok su neke ulice jednostavno dio četvrti u kojima su prometnice dobivale imena svjetskih država, druge su rezultat višegodišnjih nastojanja hrvatskih iseljenika da ime zemlje svojih predaka trajno upišu u gradove u kojima su stvorili novi dom.

Jedinstveni svjetski registar takvih ulica ne postoji, što istraživanje dodatno otežava. Hrvatska se, ovisno o jeziku, na kartama pojavljuje kao Croacia, Croácia, Croatia, Croazia, Hrvaška ili Chorvátska, dok se drugi tragovi hrvatske prisutnosti skrivaju iza naziva poput Dalmacia, Zagreb, Split, Zadar, Brač ili prezimena hrvatskih doseljenika. Upravo zato konačan broj “hrvatskih ulica” u svijetu nije moguće pouzdano odrediti jednostavnom pretragom. Međutim, nekoliko primjera ima dobro dokumentiranu povijest – i upravo oni pokazuju koliko jedna obična ulična ploča može govoriti o hrvatskom iseljeništvu.

U Patagoniji jedna ulica čuva 30 godina hrvatskog imena

Jedan od najbolje dokumentiranih primjera nalazi se u Puerto Madrynu, gradu u argentinskoj Patagoniji, gdje postoji Calle Croacia, odnosno Ulica Hrvatska. HRT-ov Glas Hrvatske, pozivajući se na hrvatsku zajednicu u tom gradu, piše da je inicijativu za imenovanje ulice 1996. godine pokrenula obitelj Kokotović-Romeo. U lipnju 2026. hrvatska zajednica obilježila je 30. godišnjicu imenovanja, a tijekom proslave otkrivena je i spomen-ploča posvećena obitelji koja je pokrenula inicijativu. Glas Hrvatske navodi i kako su se na obilježavanju okupili Hrvati i njihovi potomci, dok je predstavnica zajednice Adriana Curin naglasila da Calle Croacia nosi ime u čast korijenima jedne od zajednica s dugom prisutnošću u gradu. Isti izvor podsjeća da je Puerto Madryn osnovan 1865. godine te da su, uz Velšane i Talijane, na područje Patagonije pristizali i Hrvati u potrazi za poslom i boljim životom.

U ovom slučaju, dakle, nije riječ samo o slučajnom geografskom nazivu. Prema izvještaju Glasa Hrvatske, hrvatske obitelji u Puerto Madrynu i danas kroz udrugu Croatas en la Patagonia organiziraju aktivnosti kojima nastoje očuvati običaje, kulturu i uspomenu na svoje pretke. Upravo je zato 30. obljetnica Calle Croacia iskorištena i za odavanje priznanja obitelji Kokotović-Romeo, koja je prije tri desetljeća pomogla da se ime Hrvatske trajno pojavi na karti ovog argentinskog grada.

Čile otkriva mnogo veću “hrvatsku kartu”

Ako Puerto Madryn pokazuje simboliku jedne ulice, Čile pokazuje koliko duboko hrvatsko nasljeđe može biti upisano u urbani prostor. U Antofagasti, gradu na sjeveru Čilea, uz samu pacifičku obalu nalazi se Avenida República de Croacia. Studia Croatica, u istraživanju Branke Bezić Filipović o Hrvatima u Čileu, navodi da je avenija otvorena pod tim imenom 2006. godine te da je svečanosti prisustvovao tadašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić.

Da hrvatski trag na tom području nije ograničen samo na naziv avenije potvrđuju i službeni čileanski izvori. Čileansko Vijeće za nacionalne spomenike u svojem pregledu javnih spomenika navodi Parque Croacia u Antofagasti i spomen-ploču koja govori o povijesti hrvatske migracije na to područje. Prema tom službenom izvoru, spomenik je postavljen uz Avenidu República de Croacia, a otvoren je 2005. godine uz potporu gradske uprave Antofagaste i hrvatske zajednice u Čileu. Studia Croatica navodi i da se upravo u blizini avenije nalazi Parque Croacia te podsjeća na snažnu prisutnost ljudi hrvatskog podrijetla u povijesti Antofagaste. U istom istraživanju spominju se i prometnice koje nose imena ljudi hrvatskog podrijetla, među kojima su Calle Radoslav Razmilić Vlahovic, Calle Juan Glasinovic, Calle Clemente Garafulic, Pasaje Dinko Ilic i Avenida Dr. Antonio Rendic Ivanovic.

Južnije priča postaje još zanimljivija. Studia Croatica u svojem pregledu hrvatskog nasljeđa u Punta Arenasu navodi ulicu Croacia, ali i ulicu Mar Adriatico te još niz ulica nazvanih prema osobama hrvatskog podrijetla. Među prezimenima koja su postala dio gradske karte navode se Goic, Barticevic, Stambuk, Sekul, Bonacic i druga. Hrvatsko ime stiglo je čak i na Ognjenu zemlju. U tekstu o gradu Porveniru Studia Croatica navodi da ondje također postoji Calle Croacia, kao i niz ulica nazvanih prema hrvatskim doseljenicima i njihovim potomcima, među kojima su Calle Antonio Kusanovic, Calle Dr. Carlos Mimica, Calle Francisco Milic, Calle Juan Kovacic Pavicic, Calle Miguel Kuvacic i Calle Simon Paravic.

Čile je stoga posebno zanimljiv jer se ondje priča ne završava jednom ulicom koja nosi ime države. Hrvatski trag vidljiv je kroz avenije, parkove, škole, gradske četvrti, spomenike i prezimena ljudi koji su postali dio lokalne povijesti. Dokumentirani primjeri koje donosi Studia Croatica pokazuju da bi samo istraživanje hrvatskih naziva u Čileu moglo biti zasebna i vrlo razgranata tema.

U Torontu su Hrvati sami izborili Croatia Street

Možda najjasniji primjer u kojem je hrvatska zajednica izravno zaslužna za promjenu naziva ulice nalazi se u Torontu. Današnja Croatia Street izvorno se zvala Awde Street. Povijesna ploča koju dokumentira Toronto Plaques navodi da je ulica otvorena 1908. godine i nazvana prema obitelji Awde, koja je posjedovala zemljište na tom području. Godine 1981., na zahtjev hrvatske zajednice, Grad Toronto promijenio je naziv Awde Street u Croatia Street, stoji na povijesnoj ploči koja i danas dokumentira tu priču. Studia Croatica dodatno povezuje promjenu naziva s razvojem hrvatske zajednice u tom dijelu Toronta. Prema njihovu zapisu, Hrvati su u Awde Streetu izgradili hrvatsku katoličku crkvu Our Lady Queen of Croatia te nakon toga gradskoj upravi podnijeli zahtjev da se ulica preimenuje. Zahtjev je prihvaćen 1981. godine.

Službeni dokumenti Grada Toronta i danas koriste naziv Croatia Street. Ulica se, primjerice, pojavljuje u gradskim prometnim i urbanističkim planovima za područje Wallace Emerson. Ovdje je zato moguće vrlo jasno rekonstruirati kako je hrvatsko ime stiglo na gradsku kartu: nije riječ o ulici koja je od samog početka nosila ime države, već o promjeni koju je inicirala sama hrvatska zajednica. Povijesna ploča koju prenosi Toronto Plaques izričito bilježi upravo zahtjev hrvatske zajednice kao razlog preimenovanja.

U Montevideu Calle Croacia postoji još od 1970. godine

Jednako zanimljiva priča dolazi iz Urugvaja. Studia Croatica navodi da se u četvrti La Floresta u Montevideu nekada nalazila ulica Las Aromas. Upravo je ondje 1938. godine osnovana Hrvatska katolička zajednica, čiji su članovi željeli da njihova ulica nosi hrvatsko ime. Prema istraživanju Branke Bezić Filipović, 14. prosinca 1970. uspjeli su ostvariti svoj cilj i Las Aromas je preimenovana u Calle Croacia. Isti podatak prenosi i Virtualni muzej iseljeništva Dalmacije Aspira, koji navodi da je promjena naziva predstavljala važan uspjeh tadašnje hrvatske zajednice u Montevideu.

Da Calle Croacia nije ostala samo dio povijesnih zapisa potvrđuju i urugvajski službeni izvori. U dokumentu državnog službenog glasila IMPO ulica se pojavljuje kao Croacia uz napomenu da je njezin prethodni naziv bio Las Aromas. Posebno je zanimljivo vrijeme u kojem je do promjene došlo. Calle Croacia dobila je to ime 1970. godine, više od dva desetljeća prije međunarodnog priznanja današnje Republike Hrvatske. Studia Croatica upravo želju tadašnje iseljeničke zajednice da javni prostor nosi ime Croacia opisuje kao važan uspjeh tamošnjih Hrvata.

U Peruu dvije Calle Croacia povezane su s hrvatskim obiteljima

Peru donosi još jedan primjer u kojem izvor izravno povezuje naziv ulice s djelovanjem hrvatske zajednice. Studia Croatica navodi da u Santa Clari postoji Calle Croacia te da je ulica svoje ime dobila zahvaljujući članovima hrvatskog društva Jadran. Isti izvor navodi još jednu Calle Croacia u Zapallalu, mjestu u kojem su živjele obitelji Burin, Urljević, Bašić, Franić i druge hrvatske obitelji. Povezanost Santa Clare s hrvatskim iseljeništvom potvrđuje i HRT-ov Glas Hrvatske. U tekstu povodom 70. obljetnice Hrvatskog društveno-kulturnog kluba Jadran navodi se da su članovi kluba nakon godina djelovanja u iznajmljenim prostorima 1970. godine uspjeli preseliti u vlastiti prostor u Santa Clari, tada udaljenoj oko 14 kilometara od Lime. U tom su se prostoru, navodi Glas Hrvatske, organizirale društvene i kulturne aktivnosti te čuvala hrvatska kultura i povijest.

HRT je i kasnije izvještavao o djelovanju Jadrana. U razgovoru s hrvatskim misionarom mons. Dragom Balvanovićem Glas Hrvatske navodi da se jedan od hrvatskih klubova u Peruu zove Jadran i da mu je sjedište upravo u Santa Clari. U kombinaciji s podatkom Studije Croatice da je tamošnja Calle Croacia upravo zahvaljujući članovima Jadrana dobila svoje ime, Santa Clara postaje još jedan dobro dokumentiran primjer u kojem hrvatska zajednica nije samo živjela u određenom dijelu grada, nego je svojim djelovanjem ostavila trajni trag i u njegovoj službenoj geografiji.

Via Croazia postoji i u Italiji, a i Ljubljana ima “Hrvašku ulicu”

Hrvatsko ime pojavljuje se i na europskim gradskim kartama. U Padovi postoji Via Croazia, što potvrđuje službeni popis ulica Grada Padove. U gradskom registru Via Croazia vodi se pod kodom 24002. Za razliku od Puerto Madryna, Toronta, Montevidea ili Santa Clare, dostupni dokumenti Grada Padove koje smo pronašli potvrđuju postojanje naziva, ali ne navode da je ulica dobila ime na inicijativu hrvatske zajednice. Zbog toga je ne možemo automatski stavljati u istu kategoriju s ulicama čija je veza s iseljeništvom povijesno dokumentirana.

Ne tako daleko, u Ljubljani, hrvatska se ulica zove “Hrvaška ulica“. Statistični urad Republike Slovenije navodi da je Hrvaška ulica uvedena kao nova ulica u Ljubljani 2009. godine, zajedno s Ameriškom, Francoskom, Italijanskom, Moskovskom i Španskom ulicom. Dokumenti Mestne občine Ljubljana iz istog razdoblja pokazuju da je Hrvaška ulica bila dio šireg plana imenovanja prometnica na području BTC-a. Ljubljanski primjer zato jasno pokazuje drugu kategoriju “hrvatskih ulica”: Hrvatska je ondje dio tematskog sustava naziva prema državama, a ne, barem prema pronađenoj dokumentaciji, rezultat zahtjeva hrvatskih iseljenika.

Sličnu razliku moguće je jasno vidjeti u Brazilu. Službeni registar grada Nova Serrana u saveznoj državi Minas Gerais potvrđuje postojanje Rua Croácia u četvrti Jardim Europa I. Međutim, isti gradski dokument pokazuje da se uz nju nalaze Rua Áustria, Rua Bélgica, Rua Bósnia, Rua Bulgária, Rua Dinamarca, Rua Eslováquia, Rua Eslovênia, Rua Espanha, Rua Estônia i Rua Finlândia. Iz samog rasporeda naziva vidljivo je da je Croácia ondje dio skupine ulica nazvanih prema europskim državama. Gradski registar Nova Serrane potvrđuje naziv i njegovu lokaciju, ali ne donosi podatak da je imenovanje povezano s hrvatskom zajednicom.

Koliko hrvatskih ulica zapravo postoji?

Na to pitanje zasad nije moguće dati konačan broj. Ne postoji jedinstveni međunarodni registar naziva ulica, a službene podatke vode pojedini gradovi, općine, statističke službe i kartografske ustanove. Dodatni problem predstavljaju različiti jezični oblici imena Hrvatske, pa ista vrsta naziva može glasiti Croacia, Croácia, Croatia, Croazia ili Hrvaška. No još je važnije razlikovati dva fenomena. Prvi su ulice koje jednostavno nose ime Hrvatske, poput Via Croazia u Padovi, Hrvaške ulice u Ljubljani ili Rua Croácia u brazilskoj Nova Serrani. Drugi su slučajevi u kojima se iza imena može rekonstruirati konkretna priča hrvatske zajednice – ljudi koji su zatražili promjenu naziva, vodili inicijativu ili desetljećima gradili institucije oko kojih je hrvatsko ime postalo dio grada.

Za Puerto Madryn HRT-ov Glas Hrvatske dokumentira inicijativu obitelji Kokotović-Romeo. Za Toronto povijesna ploča koju dokumentira Toronto Plaques izričito navodi da je Awde Street 1981. postala Croatia Street na zahtjev hrvatske zajednice. Za Montevideo Studia Croatica bilježi nastojanja članova Hrvatske katoličke zajednice koja su 1970. rezultirala preimenovanjem Las Aromas u Calle Croacia. Za peruansku Santa Claru isti izvor navodi da su za Calle Croacia zaslužni članovi hrvatskog društva Jadran. A Čile pokazuje koliko daleko takva priča može otići. Prema Studiji Croatici i službenim čileanskim izvorima, ondje uz Avenida República de Croacia i Calle Croacia postoje hrvatski parkovi, spomenici te čitav niz gradskih ulica nazvanih prema ljudima hrvatskog podrijetla.

Zbog toga bi sljedeći korak ovog istraživanja mogao biti još zanimljiviji. Kada bismo uz ulice koje izravno nose ime Hrvatske počeli bilježiti i Zagreb, Split, Zadar, Makarsku, Brač, Dalmaciju, Istru te prezimena hrvatskih iseljenika koja su postala nazivi ulica, parkova, škola i trgova, dobili bismo sasvim novu kartu hrvatske dijaspore. Jer neke od tih ploča nisu samo oznake koje govore prolazniku gdje se nalazi. One su mali javni spomenici ljudima koji su prije desetljeća ili stoljeća otišli tisućama kilometara od Hrvatske, ondje izgradili nove živote – i pobrinuli se da ime njihove stare domovine ostane zapisano u njihovoj novoj.

Pogledajte zadnju epizodu Croatians Saturday LIVE-a:

Foto: AI/Canva

  

Listen to Croatians Online here:

   

  

Croatian American Media Association Corp is a tax exempt organization under Section 501 c(3) of the Internal Revenue Code (EIN # 99-1591741). Your donation is greatly appreciated and will be used to support our mission. Your contribution is tax deductible to the full extent permitted by law.