Od Hrvatske preko Berkeleyja do Australije: Hrvoje Tkalčić otkriva tajne skrivene duboko u Zemlji

Ugledni hrvatski seizmolog i geofizičar Hrvoje Tkalčić već više od polovice života živi izvan Hrvatske. Znanstveni put vodio ga je od Zagreba i prestižnog Berkeleyja u Kaliforniji do Australije, gdje danas proučava unutrašnjost Zemlje. Iako ga od domovine dijele tisuće kilometara, Hrvatska je, kaže, ostala važan dio njegova identiteta, jezika i osjećaja pripadnosti.

Kada profesor Hrvoje Tkalčić govori o seizmologiji, složeni znanstveni procesi odjednom postaju bliski i razumljivi. Zemlju uspoređuje s pacijentom, seizmičke valove s rendgenskim zrakama, a potrese s otkucajima srca planeta. Upravo ti valovi, koji nakon velikih potresa putuju kroz Zemljinu unutrašnjost i njezinu površinu, omogućuju znanstvenicima da istražuju područja do kojih čovjek nikada neće moći fizički doći. Donose informacije o plaštu, tekućoj vanjskoj jezgri, čvrstoj unutarnjoj jezgri i procesima koji se odvijaju tisućama kilometara ispod naših nogu.

Tkalčić danas živi u Canberri, glavnom gradu Australije, gdje je izgradio međunarodno priznatu znanstvenu karijeru. Član je Australske akademije znanosti, a odnedavno i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Njegov životni put započeo je u Hrvatskoj, nastavio se na Sveučilištu Kalifornije u Berkeleyju, a zatim ga je znanstveni poziv odveo na drugi kraj svijeta. Iz Hrvatske je otišao kada je upisao doktorski studij na Berkeleyju, a u Kaliforniji je proveo približno deset godina prije nego što je prihvatio priliku u Australiji.

– Život me doveo do najudaljenijeg kontinenta, ali nije mi žao jer sam slijedio svoj poziv. Istodobno sam nastavio održavati kontakte s Hrvatskom i na kraju sve dođe na svoje, govori Tkalčić, ističući kako njegov odlazak nikada nije bio pokušaj bijega iz Hrvatske niti posljedica nezadovoljstva životom u domovini. Vodila ga je želja da nastavi proučavati duboku unutrašnjost Zemlje, izgradi vlastitu znanstvenu grupu i razvije istraživanja za koja mu je Australija pružila najbolje uvjete.

Hrvatska je ostala dio njegova identiteta

Udaljenost između Australije i Hrvatske nije mala. Putovanje može trajati i više od 30 sati, no Tkalčić se u Hrvatsku redovito vraća, održava javna predavanja, sudjeluje u projektima i nastavlja suradnju s kolegama, osobito s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, na kojem je završio studij. Povezanost s domovinom održava kroz znanost, profesionalne suradnje, obitelj, prijateljstva i razgovore s ljudima koji prate njegov rad.

– Hrvatska je dio mojeg identiteta, jezika i osjećaja pripadnosti. Ta mi je stalna povezanost vrlo važna, kaže profesor, dodajući kako mu i društvene mreže pomažu ostati u kontaktu s ljudima koji prate njegov rad te za praćenje događanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Važan most između njegova znanstvenog rada i hrvatske javnosti postala je knjiga „Potresi: divovi koji se ponekad bude“. Nije je zamislio kao klasičan znanstveni udžbenik prepun stručnih termina i formula već kao pristupačnu priču o ljudima, otkrićima, terenskim avanturama i pitanjima o planetu na koja još nemamo odgovore. Želio je široj publici približiti ljude, otkrića i terenske avanture koje prate njegov životni poziv te otvorena pitanja o planetu na kojem živimo.

– Danas znanost nije samo objavljivanje znanstvenih radova. Potrebno je znati komunicirati s novinarima i širom javnošću. Htio sam napisati knjigu koja će biti most između znanosti i ljudi jer je to, na kraju, knjiga o otkrićima, avanturama i životima znanstvenika koji su se posvetili proučavanju Zemljine unutrašnjosti, objašnjava. Posebno mjesto u toj priči zauzima Andrija Mohorovičić, hrvatski znanstvenik i jedan od pionira svjetske seizmologije. Proučavajući neobične signale zabilježene nakon potresa 1909. godine, zaključio je da između Zemljine kore i plašta postoji granica, poslije nazvana Mohorovičićevim diskontinuitetom. Tkalčića njegova priča nadahnjuje ne samo zbog hrvatskog podrijetla nego i zbog činjenice da je veliko otkriće nastalo zato što Mohorovičić nije zanemario podatke koji se nisu uklapali u očekivanja.

Potrese ne možemo predvidjeti, ali posljedice možemo ublažiti

Potresi u Zagrebu i Petrinji 2020. godine dodatno su Tkalčića uvjerili koliko je važno otvoreno razgovarati s javnošću o mogućnostima, ali i ograničenjima suvremene znanosti. U danima nakon zagrebačkog potresa društvenim su se mrežama širila upozorenja da će uskoro uslijediti novi i još snažniji potres. Građani su međusobno dijelili nepotvrđene informacije, izlazili iz kuća i pokušavali pronaći sigurnost u tvrdnjama koje nisu imale znanstveno uporište. Jedna od najvećih zabluda, upozorava Tkalčić, jest uvjerenje da se potresi mogu predvidjeti na isti način na koji se prognoziraju vremenske prilike. Znanstvenici mogu procijeniti dugoročnu vjerojatnost pojave snažnog potresa na određenom području, proučavati seizmičku opasnost i razvijati sustave ranog upozorenja, no nije moguće unaprijed pouzdano odrediti točan trenutak, lokaciju i magnitudu budućeg potresa.

– Kratak odgovor glasi da potrese, nažalost, ne možemo predvidjeti. Tko tvrdi suprotno, nije iskren. Možemo procjenjivati dugoročne vjerojatnosti i imati sustave koji daju nekoliko sekundi upozorenja nakon što je potres već počeo, ali točno predviđanje još uvijek nije moguće – jasno poručuje. Potres u Haichengu 1975. godine često se navodi kao primjer uspješnog predviđanja, iako Tkalčić upozorava da je taj slučaj djelomično bio rezultat sretnih okolnosti. Samo godinu poslije potres u Tangshanu dogodio se bez upozorenja i odnio stotine tisuća života. Takvi primjeri pokazuju koliko je važno da znanstvenici budu iskreni prema javnosti i ne stvaraju privid sigurnosti ondje gdje ona još uvijek nije moguća.

Tkalčić smatra da je pogrešno potrese promatrati isključivo kao katastrofe koje se događaju čovjeku i protiv čovjeka. U geološkom smislu oni su izraz činjenice da je Zemlja aktivan i dinamičan planet. Bez topline i aktivnosti u Zemljinoj unutrašnjosti ne bismo imali magnetsko polje koje nas štiti od štetnog svemirskog zračenja, ali ni tektoniku ploča, koja dovodi do potresa te omogućuje oblikovanje površine planeta i dugoročno kruženje materijala. Bez tih procesa Zemlja bi bila geološki mrtav planet, bitno drukčiji od svijeta na kojem se razvio život. Takva perspektiva ne umanjuje ljudsku patnju, poginule, uništene domove i posljedice velikih potresa, ali pokazuje da su oni dio mnogo većeg planetarnog sustava. Potresi iz 2020. godine ujedno su potvrdili da seizmički rizik u Hrvatskoj nije apstraktan niti udaljen problem. Upravo zato obnova Zagreba, Petrinje i drugih pogođenih područja, smatra Tkalčić, ne smije značiti samo vraćanje zgrada u stanje u kojem su bile prije potresa.

– Nije dovoljno samo obnoviti ono što je bilo pogođeno. Treba graditi mnogo bolje. Učiti možemo iz primjera Japana, Kalifornije i drugih područja izloženih snažnim potresima. Važna je i edukacija javnosti jer ljudi moraju znati što učiniti u trenutku potresa i kako se unaprijed pripremiti, govori. Potres kao prirodnu pojavu nije moguće zaustaviti, no kvalitetna gradnja može znatno smanjiti broj žrtava i razmjere razaranja. Snaga potresa nije jedini čimbenik koji određuje njegove posljedice. Jednako su važni kvaliteta građevina, poštovanje propisa, spremnost institucija i znanje stanovništva.

Poslušajte cijeli razgovor na Spotifyju:

Planet kao pacijent čije otkucaje treba znati slušati

Iako je u javnosti najčešće povezan s potresima, Tkalčićev znanstveni rad usmjeren je prije svega na proučavanje duboke unutrašnjosti planeta. Sebe opisuje kao globalnog seizmologa, stručnjaka koji seizmičke valove nastale tijekom velikih potresa koristi kako bi otkrio od čega je građena Zemlja i kako funkcioniraju njezini najdublji slojevi.

– Kada se dogodi veliki potres, seizmički valovi putuju kroz unutrašnjost Zemlje i njezinom površinom. Pritom nam donose informacije o plaštu, tekućoj vanjskoj jezgri i čvrstoj unutarnjoj jezgri. To je kao da slušate otkucaje srca planeta. Ako ih znamo slušati, potresi nam pričaju priču o Zemlji, njezinoj građi i dinamici, pojašnjava. Danas se globalna seizmologija širi i na druga nebeska tijela. Znanstvenici ne proučavaju samo potrese na Zemlji nego i seizmičku aktivnost na Marsu i Mjesecu. Podaci koje ondje prikupljaju omogućuju im da uspoređuju unutarnju građu planeta te istražuju kako su nastali i razvijali se tijekom milijardi godina.

Planetarna znanost bila je jedna od njegovih prvih velikih fascinacija. Još kao dijete bio je zainteresiran za prirodu i svemir, a tijekom školovanja nije bio siguran hoće li se okrenuti astronomiji ili geofizici. Presudila je spoznaja da se velik dio znanja o drugim planetima temelji upravo na razumijevanju njihove unutrašnjosti. Kada mu je na doktorskom studiju ponuđen projekt vezan uz Zemljinu unutarnju jezgru, pronašao je temu koja će obilježiti cijelu njegovu karijeru.

– Tada sam se zaljubio u unutarnju jezgru Zemlje i rekao bih da ta romansa traje još i danas, kaže.

Slijediti znatiželju, a ne samo karijeru

Kada govori o mladima koji tek biraju obrazovanje i karijeru, Tkalčić se vraća osobini koju smatra najvažnijom za svakog budućeg znanstvenika – znatiželji. Velika otkrića često nastaju upravo u trenucima kada netko primijeti nešto neočekivano i odluči ne zanemariti to samo zato što se ne uklapa u postojeće teorije. Osim Mohorovičića, navodi i dansku seizmologinju Inge Lehmann, koja je otkrila da Zemlja ima čvrstu unutarnju jezgru. I njezino je otkriće proizašlo iz pažljivog proučavanja seizmičkih signala koji se nisu ponašali onako kako se tada očekivalo. Njihove priče, smatra, pokazuju koliko je važno ne zanemariti neočekivane rezultate i signale koji se ne uklapaju u postojeće pretpostavke.

– Znanost zahtijeva strpljenje i ustrajnost, ali nudi nešto vrlo rijetko, a to je privilegija da cijeli život istražujete ono što vas istinski zanima. Mladima bih rekao da njeguju znatiželju i da se ne boje otići tamo gdje je manje ugodno, i doslovno i metaforički, poručuje.

  

Listen to Croatians Online here:

   

  

Croatian American Media Association Corp is a tax exempt organization under Section 501 c(3) of the Internal Revenue Code (EIN # 99-1591741). Your donation is greatly appreciated and will be used to support our mission. Your contribution is tax deductible to the full extent permitted by law.