S velikom tugom opraštamo se od jednog od najistaknutijih hrvatskih glazbenih umjetnika – Matije Dedića. Ugledni pijanist i skladatelj iznenada je preminuo u Zagrebu, u 53. godini života.
Tim povodom prisjetili smo se razgovora koji smo vodili prije nešto više od godinu dana. Matija Dedić bio je jedan od prvih gostiju naših podcasta – 27. travnja 2024. godine, u emisiji “Terca u New Yorku”, s njim je razgovarala Darija Ivković.
Rođen 1973. godine u Zagrebu, Dedić je potekao iz glazbene obitelji — sin je legendarne pjevačice Gabi Novak i kantautora Arsena Dedića. U razgovoru s našom Darijom istaknuo je kako je glazba bila dio njegova života od najranijeg djetinjstva.
“To je genetika, naša urođena. Klavir je bio tri metra od mojeg kreveta. Muzika svugdje oko mene i mislim da je bilo neminovno da ću se baviti glazbom.”
Još kao dječak pokazivao je izniman talent. Već s pet godina upisao je glazbenu školu, a školovanje je nastavio u srednjoj glazbenoj školi “Vatroslav Lisinski”. Svoj dar razvijao je kroz strogu, klasičnu poduku.
“Bio sam pod “ruskom” školom od 5. do 18. godine. To je 13 godina apsolutnog odricanja. Kad me ljudi pitaju imam li tremu – apsolutno nemam. Zato što sam vrlo mlad bio stavljen da sviram pred većim brojem slušatelja.”
Tijekom odrastanja slušao je gotovo sve glazbene stilove, no vrlo rano privukao ga je jazz – žanr koji mu je, kako je govorio, omogućio dublji, kreativniji i osobniji pristup glazbi. Godine 1991. upisuje jazz akademiju u Grazu, gdje je 1997. diplomirao u klasi profesora Haralda Neuwirtha. Tijekom bogate karijere nastupao je diljem Europe i u Sjedinjenim Američkim Državama, svirajući uz renomirana imena poput Alvina Queena, Lennyja Whitea, Larryja Grenadiera, Boška Petrovića, Tommya Emmanuela, Jeffa Ballarda i mnogih drugih.
“Ja sam prije svega ponosan da sam sin Arsena i Gabi, ali ipak postoji i ta činjenica da sam 2002. godine, na Montreux Jazz Festivalu koji ima piano natjecanje za muzičare, od 470 prijava ušao u polufinale. Sad tu više nije bio ni Dedić ni Novak, nego je tu bio “croatian piano player”. To mi je otvorilo vrata dalje… Svirao sam u većini Europe, Argentini, Maroku… tako da prezime nema veze. Tu sam jednostavno bio samo hrvatski jazz pijanist kojeg šalje Ministarstvo kulture i koji predstavlja svojim sviranjem i svojim autorskim radom hrvatski jazz u inozemstvu.”
Uz glazbu, Dedić je imao još dvije velike ljubavi – Šibenik i košarku. U našem podcastu je s posebnom emocijom govorio o gradu svoje obitelji.
“Šibenik je ta jezgra i emocija koju nosim sa sobom, jer su se tamo, u obiteljskoj kući, dešavale najljepše stvari. Šibenik je moja najveća ljubav uz glazbu – pa tako i košarka. Vidio sam Dražena Petrovića prvi put 1985. godine. Imao sam 12 godina, bilo je to u Zagrebu kad je Cibona igrala protiv Real Madrida, i stravično sam se zaljubio u košarku. Koliko god sam bio malen, bio sam brz i spretan…”
Usprkos uspjehu koji je ostvario, kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni, Matija Dedić ostao je prizemljen i skroman. Govorio nam je o važnosti jednostavnosti i ljudskog pristupa u glazbi i životu.
“Što se tiče moje jednostavnosti, nema potrebe da se ja ponašam drugačije, jer mislim da su te ljudske osobine ono što je bitno u životu. Meni je dosta vrata otvoreno zbog matere i oca, baš zbog toga jer su, osim glazbenog, ostavili i taj moralni pečat. Kad čovjek gleda estradu, pomalo su svi napuhani i naduti… Mislim da to u životu ne donosi velike rezultate. Mislim da je velika stvar – osim umijeća sviranja – to da si pristupačna osoba, jer to otvara i neka druga vrata. A ne da na adresu na kojoj si bio te više nikad ne zovu, nego da te zovu i drugi put, i treći, i peti.”
S posebnim ponosom govorio je i o svojoj kćeri, mladoj glazbenici Lu Dedić, koja je započela vlastiti put u glazbi i na putu je objave svog prvog albuma.
“Ušla je u studio i uporna je – lavica je. U deset mjeseci napravila je nešto za što je meni trebalo milijun godina. Jako sam ponosan na nju jer je isto trezvena.”
Otvoreno je govorio i o svakodnevici glazbenika — o onom dijelu života koji ostaje izvan pozornice i svjetala reflektora. Priznao nam je da mu je upravo samo sviranje najlakši dio posla.
“Najlakše je sjestI za klavir sat i pol, ali kada promijeniš u deset dana sedam hotela – to je ono što te malo rasturi. I ta velika količina komunikacije s ljudima, to je onaj teži dio posla. Svirati mogu do jutra, jednostavno su ta putovanja malo napornija. Čovjeku je uvijek žao kad ode u neki lijepi europski grad ili negdje dalje, da ne može ostati malo duže u njemu, jer mora već drugi dan ići dalje.”
Matija Dedić dobitnik je brojnih domaćih i inozemnih priznanja, među kojima se ističe čak 38 glazbenih nagrada Porin. U svoju diskografiju upisao je gotovo trideset studijskih albuma – što samostalnih, što u suradnji s drugim glazbenicima. Njegov doprinos jazz i umjetničkoj sceni ostat će trajno upisan u povijest.
Bio je veliki prijatelj Croatians Onlinea i podržavao nas je od samih početaka. Na tome smo mu iskreno i beskrajno zahvalni.
Prisjetite se našeg razgovora s Matijom Dedićem u podcastu “Terca u New Yorku” na Spotifyju.
Listen to Croatians Online here:
Croatian American Media Association Corp is a tax exempt organization under Section 501 c(3) of the Internal Revenue Code (EIN # 99-1591741). Your donation is greatly appreciated and will be used to support our mission. Your contribution is tax deductible to the full extent permitted by law.