Cijeli razgovor Joea Bogovića s Ivicom Johnom Ostojićem pogledajte u novoj epizodi podcasta Cronnect.
Kao dječak snimao je vlastite dokumentarce, u Rijeci je od kartona napravio televizijski studio i maštao o New Yorku. Desetljećima poslije Ivica John Ostojić iza sebe ima više od 38 godina rada u američkoj televizijskoj i filmskoj industriji, šest Emmyja te iskustvo rada za CBS, Fox, MTV i VH1. U podcastu Cronnect s Joeom Bogovićem govorio je o putu od dječačke fascinacije kamerom do vrha američke televizijske produkcije, ali i o umjetnoj inteligenciji koja, smatra, upravo iz temelja mijenja industriju kojoj je posvetio život. Ostojićeva priča s kamerom počela je mnogo prije odlaska u Ameriku. Dio djetinjstva proveo je u Etiopiji, gdje je njegov otac, kapetan po zanimanju, često snimao, a Ivica je već s osam godina počeo učiti od njega. Kao tinejdžer snimao je vlastite dokumentarce na filmskoj vrpci formata Super 8, a putovanja s ocem pretvarao u male putopisne filmove.
S 13 godina u svojoj je sobi u Rijeci napravio improvizirani televizijski studio, s kamerom izrađenom od kartona i vlastitom verzijom BBC-ja. Već tada, kaže, znao je da želi otići u Ameriku. Nakon školovanja u Rijeci u New Yorku je nastavio učiti režiju, a krajem osamdesetih stigli su i prvi profesionalni poslovi. Jedan mali oglas u New York Timesu početkom devedesetih otvorio mu je vrata ozbiljnije karijere. Iako nije imao iskustvo koje se tražilo, dobio je tri mjeseca da pokaže što može. “Učio sam dan i noć. Ostajao bih u studiju do jedan ujutro i učio raditi na opremi, montažu, režiju, sve”, prisjetio se. Upravo je tada shvatio jedno od pravila američke televizije koje ga je pratilo tijekom cijele karijere: nije dovoljno znati posao, moraš ga znati obaviti brzo. “Brzina je sve”, rekao je. Sljedećih desetljeća prošao je gotovo sve dijelove televizijske produkcije.
Rad na svjetskim produkcijama
Montirao je za MTV i VH1, radio kao viši tehnički direktor za 20th Century Fox i sudjelovao u realizaciji programa uživo, dok je istodobno razvijao vlastitu tvrtku i prihvaćao dodatne projekte. Za Inside Edition počeo je raditi 2013. godine, a kamera ga je tijekom karijere vodila u sasvim različite svjetove – od New York Fashion Weeka i razgovora s poznatim osobama do nuklearnih elektrana, zatvora i velikih dokumentarnih projekata. Snimao je na Rikers Islandu i u zatvoru Sing Sing, a za projekt “Behind Bars” dobio je Emmy. Ukupno ih je, kako je rekao u razgovoru, osvojio šest. Radio je i na dokumentarnom filmu Ujedinjenih naroda “Fear and Hope in Cambodia” iz 1993. godine. Tijekom karijere snimao je i američke predsjednike te brojne istaknute političare, pratio prvu Trumpovu predsjedničku kampanju i godinama se nalazio u neposrednoj blizini ljudi iz samog vrha američkog javnog života. Ipak, iza svega ostaje jednostavno profesionalno pravilo: kada počne raditi, sve ostalo pada u drugi plan. “Kao nož. Nema grešaka, nema igre, nema šale. Moraš biti potpuno posvećen tome”, rekao je.
Foto: Privatna arhiva
Bilo je razdoblja kada je radio po 10, 12, pa i 16 sati dnevno, uz višesatna putovanja do Manhattana. Ponekad je, kaže, spavao samo sat ili dva, a nekada i u samom studiju. “Ne treba ti ni scena, ni kamera, ni glumac” Nakon gotovo četiri desetljeća tijekom kojih je svjedočio brojnim tehnološkim promjenama, Ostojić danas najveći preokret vidi u umjetnoj inteligenciji. Prošao je prijelaz s filma na video, s linearne na digitalnu montažu te niz generacija kamera i programa, no smatra da je promjena koja se sada John Ostojić tekst.docx događa brža od svega što je televizijska i filmska industrija dosad doživjela. Već danas, kaže, alati mogu organizirati snimljeni materijal, montirati prema transkriptu, sastaviti početnu verziju priloga te generirati pojedine video i zvučne elemente, čime se znatno skraćuje vrijeme potrebno za dio poslova koji su nekada trajali satima. Procjenjuje da će veliki studiji, zelena platna i dio klasične produkcijske infrastrukture postupno gubiti važnost.
AI mijenja industriju iz temelja
“Ne treba ti ni scena, ne treba ti ni kamera, ne treba ti ni glumac. Ništa ti ne treba”, rekao je, otvarajući pritom pitanje s kojim će se industrija tek morati ozbiljno suočiti: je li sadržaj nastao uz pomoć nove tehnologije manje vrijedan ili je riječ jednostavno o novom obliku stvaralaštva? Za njega je odgovor prije svega u sposobnosti prilagodbe. Prisjetio se kako su nekoć profesionalci branili filmsku vrpcu i podcjenjivali video, da bi film s vremenom gotovo nestao iz svakodnevne televizijske proizvodnje. “Ljudi koji ne žele pratiti novu tehnologiju štitit će staru. Ako štitiš staru tehnologiju, gotov si”, rekao je. Zato mladima koji danas razmišljaju o karijeri na filmu ili televiziji ne savjetuje da odustanu, nego da dobro prouče umjetnu inteligenciju i razumiju smjer u kojem se industrija kreće. Vjeruje da snimanje, montaža i tradicionalna televizijska zanimanja neće jednostavno nestati, ali će se njihov način rada ozbiljno promijeniti.
Njegov je recept jednostavan: pratiti tehnologiju, neprestano učiti i uvijek imati još neku vještinu u rukama, odnosno “plan B, pa čak i C”. Upravo je tako gradio i vlastitu karijeru – nikada se nije oslanjao samo na jedno područje, nego je učio snimanje, montažu, zvuk, režiju i tehniku. Slično razmišlja i o životu. “Život je jedan, imaš jednu šansu. Ne moraš biti uspješan, ali moraš biti uporan, voljeti to što radiš i vjerovati u sebe”, rekao je. A na pitanje bi li, kada bi ponovno mogao birati, krenuo nekim drugim putem, odgovorio je bez mnogo razmišljanja – ponovno bi učinio isto. Dječak koji je u garaži u Rijeci sanjao New York na kraju je do njega i stigao.
Cijeli razgovor Joea Bogovića s Ivicom Johnom Ostojićem pogledajte u novoj epizodi podcasta Cronnect. Podcast Cronnect nastaje u suradnji Večernjeg lista, IMC agencije i Croatians Onlinea.
Listen to Croatians Online here:
Croatian American Media Association Corp is a tax exempt organization under Section 501 c(3) of the Internal Revenue Code (EIN # 99-1591741). Your donation is greatly appreciated and will be used to support our mission. Your contribution is tax deductible to the full extent permitted by law.