CROART Maja Učkar o modernom dejtingu: “Žene nikad nisu bile uspješnije, a istodobno nikad više same”

Nikada nije bilo lakše upoznati novu osobu, a možda nikada nije bilo teže izgraditi odnos koji će trajati. Dating aplikacije, društvene mreže i gotovo neograničen broj potencijalnih partnera promijenili su način na koji tražimo ljubav, ali prema iskustvu profesionalne matchmakerice Maje Učkar, upravo je obilje izbora postalo jedan od najvećih problema modernog dejtinga. U razgovoru s Anamarijom Tomaš za podcast CroArt, Učkar je otvorila neka od najzanimljivijih pitanja suvremenih odnosa: zašto uspješni i ostvareni ljudi toliko često ostaju sami, jesu li naši kriteriji postali važniji od stvarnih potreba, što muškarci i žene danas očekuju od partnera te zašto možda prebrzo odbacujemo ljude koji se na prvi pogled ne uklapaju u zamišljenu sliku idealne veze.

Jedna od ključnih promjena koje Učkar primjećuje jest način na koji beskonačan izbor utječe na spremnost ljudi da ostanu u odnosu dovoljno dugo da se on uopće razvije. Partnera se danas može tražiti na aplikacijama, društvenim mrežama, preko različitih online platformi, događanja ili profesionalnih matchmaking servisa, no to ne znači da je pronalaženje kvalitetne veze postalo jednostavnije. Upravo suprotno. “Koliko je lako pronaći, toliko je teško zadržati jer je tolika mogućnost izbora”, kaže Učkar. Kada je sljedeći profil uvijek udaljen samo jedan “swipe”, puno je jednostavnije zaključiti da negdje možda postoji netko zanimljiviji, privlačniji ili kompatibilniji. U velikim gradovima poput New Yorka osoba može otići na nekoliko spojeva u vrlo kratkom razdoblju, ali velik broj susreta sam po sebi ne povećava nužno šansu za ozbiljan odnos. Problem, prema njezinu iskustvu, više nije samo kako nekoga upoznati, nego kako prestati neprestano tražiti nešto bolje.

Visoki kriteriji ili stvarne potrebe: što zapravo tražimo od partnera?

Posebno zanimljivo iskustvo Učkar ima s uspješnim ženama u kasnim tridesetima i četrdesetima. Riječ je o ženama koje su izgradile karijere, financijski su samostalne, obrazovane i navikle donositi vlastite odluke, a upravo zato ne osjećaju potrebu ulaziti u odnos samo zato da ne bi bile same. Rečenicu koju često čuje od svojih klijentica moglo bi se svesti na: “Ja ne trebam muškarca, ja želim muškarca.” Takva samostalnost sama po sebi nije problem, ali Učkar primjećuje da se s njom ponekad razvija i vrlo nizak prag tolerancije prema svemu što ne odgovara unaprijed postavljenim očekivanjima. Kada je netko već sam sebi osigurao dobar život, partner više nije potreba nego dodatak tom životu, pa kriterij može postati da osoba koja ulazi u njega mora ponuditi nešto još bolje. Upravo se zato, kaže, događa da se kvalitetni potencijalni partneri odbacuju zbog karakteristika koje dugoročno možda uopće nisu presudne. “Žene nikad nisu bile uspješnije, educiranije, financijski više stabilnije”, govori Učkar, ali istodobno primjećuje da nikada nisu bile više same i usamljenije.

Upravo tu dolazi do jedne od najvažnijih razlika koju profesionalni matchmaking pokušava napraviti – razlike između onoga što osoba želi i onoga što joj je u vezi stvarno potrebno. Klijenti često dolaze s vrlo preciznim listama: određena visina, razina obrazovanja, zanimanje, financijski status ili stil života. U američkom dejting okruženju, posebno među poslovno uspješnim ljudima, takvi kriteriji mogu biti iznimno detaljni. Učkar pritom duhovito sažima jedan od obrazaca rečenicom “six-one tall and over a million a year”, odnosno idejom da potencijalni partner mora biti visok, izrazito uspješan i financijski iznadprosječan. No upozorava da se upravo iza takvih zahtjeva lako izgube karakteristike bez kojih ozbiljna veza teško može opstati – komunikacija, lojalnost, stabilnost, pouzdanost i sposobnost osobe da partneru bude podrška. Visina, diploma ili prihod mogu nekome biti poželjni, ali ako nisu zadovoljene temeljne emocionalne potrebe, svi ti kriteriji vrlo brzo prestaju biti važni.

Razlike u očekivanjima muškaraca i žena također su, prema iskustvu Maje Učkar, vrlo vidljive, posebno među klijentima starijima od 35 godina koji su već izgradili ozbiljne karijere. Muškarci s vrlo zahtjevnim poslovima, koji velik dio dana provode pod pritiskom, donose važne odluke i rade duge sate, često traže partnericu uz koju će svakodnevni život biti lakši, a ne dodatno kompliciran. Učkar kaže da često želi čuti kako traže nekoga tko je “fun” i “light”, odnosno osobu uz koju će se smijati, osjećati opušteno i na spoju ne morati odmah ulaziti u teške teme. Istodobno im je važno da žena ima vlastite interese i vlastiti život te da svoj identitet ne gradi isključivo kroz partnera. Kod žena se, s druge strane, češće pojavljuju očekivanja vezana uz samopouzdanje, pouzdanost i financijsku stabilnost muškarca. Među njezinim američkim klijenticama nije neobično željeti znati koliko potencijalni partner zarađuje ili kolika je njegova neto vrijednost, posebno kada su i same financijski vrlo uspješne i traže osobu koja im je u tom segmentu ravnopravna ili uspješnija.

Hrvatska i Amerika ne traže ljubav na isti način

Zanimljivu perspektivu Učkar donosi i usporedbom američkog i hrvatskog tržišta. Nakon što je matchmaking poslovanje proširila na Hrvatsku, očekivala je da će se u manjoj sredini ljudi i dalje većinom upoznavati organski, preko prijatelja, obitelji, izlazaka ili društvenih krugova. No pokazalo se da i kod nas postoji sve veći broj ljudi u kasnim tridesetima i četrdesetima koji rade puno, sve manje izlaze i jednostavno više nemaju toliko prilika za spontana poznanstva. Razlike ipak postoje. Američki klijenti navikli su na iznimno detaljno profiliranje, koje može uključivati pitanja o religiji, političkim stavovima, prihodima, obrazovanju i fakultetima, dok hrvatski kandidati puno češće reagiraju pitanjem zašto bi takve informacije uopće bile važne. U Hrvatskoj su kriteriji pri traženju partnera, kaže Učkar, u pravilu jednostavniji, dok je nepovjerenje prema samom konceptu profesionalnog matchmakinga još uvijek snažno. Privatnost zato postaje jedan od ključnih razloga zbog kojih se klijenti odlučuju za ovakav način upoznavanja – profili nisu javno dostupni i osoba ne mora pred širom okolinom pokazivati da aktivno traži partnera.

Možda najkorisniji savjet iz cijelog razgovora odnosi se na ono što se događa kada konačno sjednemo preko puta nekoga na prvom spoju. Moderni dejting naučio nas je vrlo brzo procjenjivati ljude, a ista logika koja postoji na aplikacijama često se prenosi i u stvarni život. Dovoljna je jedna rečenica, jedan detalj ili osobina koja se ne uklapa u očekivanja i osoba može odmah biti prekrižena. Učkar zato savjetuje da se na prvi spoj ne dolazi s unaprijed donesenom presudom, nego s namjerom da se drugu osobu zaista posluša i upozna. Posebno naglašava da prvi dojam ne mora biti konačan: “Nakon prvog spoja dajte šansu drugom. Jer prvi spoj je samo upoznavanje, samo introdukcija i jako malo možete saznati o nekome na tom prvom spoju.” Njezino iskustvo potvrđuje obje mogućnosti – imala je parove kod kojih je jedna osoba gotovo odmah znala da je pronašla budućeg partnera, ali i brojne veze u kojima su se pravi osjećaji pojavili tek nakon četvrtog ili petog susreta.

Od odbijenog profila do zaručničkog prstena

Jedna od priča koje Učkar i danas posebno pamti dogodila se na samom početku njezine karijere. Jednom od prvih klijenata predložila je ženu čiji je profil on u početku odbio jer nije mislio da je za njega. Ipak ga je uvjerila da joj pruži priliku i ode na spoj. Nakon nekoliko mjeseci klijent je napravio pauzu u njihovoj suradnji, a devet mjeseci nakon njihova upoznavanja Učkar je dobila fotografiju zaručničkog prstena. Upravo joj je taj trenutak, priznaje, pokazao koliko se čovjekova procjena može razlikovati od onoga što se dogodi kada nekome stvarno dopustimo da nas iznenadi. To je ujedno i srž njezine poruke o modernim vezama: kriteriji mogu pomoći u traženju partnera, ali ako postanu važniji od same osobe, moguće je odbaciti upravo odnos koji bi imao najveći potencijal.

Učkar zato profesionalni uspjeh ne mjeri samo brojem parova koje je spojila. Jednako vrijednim smatra trenutak u kojem joj klijent kaže da joj više ne treba. Ako osoba nakon nekoliko mjeseci rada bolje razumije sebe, zna što traži, postane sigurnija u vlastite odluke i spremna je sama nastaviti upoznavati ljude, za nju je i to uspješan završetak procesa. Matchmaking u njezinu slučaju zato nije samo pronalaženje profila koji zadovoljava određene kriterije, nego pokušaj da osoba jasnije shvati što joj je u odnosu doista važno. A njezina završna poruka možda je i najjednostavnija: ne zatvarati se unaprijed. U vremenu u kojem stalno možemo pronaći razlog da nekoga odbijemo, biti zauzet, čekati “bolju opciju” ili zaključiti da osoba nije naš tip nakon jednog susreta, najveći izazov možda više nije pronaći ljubav, nego joj ostaviti dovoljno prostora da se uopće dogodi.

Cijeli razgovor Anamarije Tomaš s Majom Učkar, u kojem govore o profesionalnom matchmakingu, razlikama hrvatskog i američkog dejtinga, kriterijima uspješnih muškaraca i žena te izazovima pronalaska partnera u suvremenom svijetu, pogledajte u novoj epizodi podcasta CroArt:

Razgovor možete poslušati i na našem Spotify kanalu.

  

Listen to Croatians Online here:

   

  

Croatian American Media Association Corp is a tax exempt organization under Section 501 c(3) of the Internal Revenue Code (EIN # 99-1591741). Your donation is greatly appreciated and will be used to support our mission. Your contribution is tax deductible to the full extent permitted by law.