Dok su se ulicama Dallasa vijorile hrvatske zastave, a tisuće navijača pjevale uglas hrvatske pjesme, malo je tko mogao ostati ravnodušan. Ono što je u početku zamišljeno kao okupljanje podrške Vatrenima tijekom Svjetskog prvenstva preraslo je u jedan od najvećih i najupečatljivijih događaja hrvatskog iseljeništva posljednjih godina.
Posebnu ulogu u organizaciji imala je hrvatska zajednica u Teksasu, predvođena brojnim volonterima koji su mjesecima radili kako bi Dallas na nekoliko dana postao najveći hrvatski grad izvan domovine. Među njima je bila i naša sugovornica, članica zajednice DFW Croats, koja nam je otkrila kako je nastajao spektakl o kojem danas govore navijači, mediji, pa čak i FIFA.
Kada ste prvi put shvatili da ovo neće biti samo navijačko okupljanje, nego pravi spektakl koji će obilježiti Svjetsko prvenstvo u Dallasu?
Mislim da nikada nismo planirali da ovo bude malo. Imali smo velike snove i željeli napraviti nešto posebno za hrvatske navijače, ali iskreno, nismo mogli ni zamisliti koliko će sve narasti. Sve je počelo s idejom organizacije Mi Hrvati i Željka Bulića. Kada sam čula što planiraju napraviti u Dallasu, odmah sam im se javila i ponudila pomoć na terenu. Budući da ovdje živim i dobro poznajem zajednicu, željela sam pomoći oko lokalne organizacije.
Tek kada su mi se počeli javljati lokalni mediji i tražiti intervjue, postalo mi je jasno da se pred nama stvara nešto puno veće od običnog navijačkog okupljanja. Tada sam shvatila da ćemo svijetu pokazati ne samo ljubav prema hrvatskoj reprezentaciji nego i snagu hrvatske zajednice u Americi.
Želimo upoznati i vas. Kakav je bio vaš put u Ameriku? Vrijedi li još uvijek američki san?
Moja priča pomalo je neobična jer sam cijeli život živjela između Hrvatske i Amerike. Rođena sam u Osijeku, a kao djevojčica preselila sam se s obitelji u Sjedinjene Američke Države. Dio djetinjstva i mladosti ipak sam ponovno provela u Hrvatskoj, u Valpovu, gdje sam završila srednju školu.
Danas živim u Teksasu sa suprugom i troje djece te radim u međunarodnom bankarstvu. Velik dio slobodnog vremena posvećujem hrvatskoj zajednici jer mi je važno da moja djeca znaju svoje korijene, govore hrvatski jezik i osjećaju povezanost s domovinom.
Što se tiče američkog sna, vjerujem da još postoji, ali danas izgleda drukčije nego nekada. Za mene nije riječ samo o poslovnom uspjehu nego o mogućnosti da izgradiš život kakav želiš, sačuvaš svoj identitet i stvoriš zajednicu u kojoj se ljudi osjećaju kao kod kuće.
Aktivni ste u hrvatskoj zajednici u Dallasu. Koliko su česta hrvatska druženja?
Vrlo su česta. DFW Croats osnovali smo 2019. godine s idejom povezivanja Hrvata u Sjevernom Teksasu i očuvanja naše kulture, jezika i običaja. Od tada zajednica stalno raste. Danas imamo sjajne ljude koji organiziraju događanja, pomažu novim obiteljima koje se dosele te promoviraju Hrvatsku u lokalnoj zajednici.
Foto: privatna arhiva
Znam koliko znači imati ljude s kojima možeš govoriti svojim jezikom, podijeliti uspomene ili zajedno navijati za Hrvatsku. Upravo zato me posebno raduje što je nekada mala skupina entuzijasta postala prava zajednica u kojoj svatko može pronaći svoje mjesto.
Povorka je okupila tisuće hrvatskih navijača. Kako je izgledao proces organizacije?
Bio je intenzivan, ali i nevjerojatno lijep.Trebalo je koordinirati suradnju s gradom Dallasom, policijom, organizirati zatvaranje ulica, sigurnost, glazbu, konje i kočije, kao i velik broj volontera. No ono što ljudi možda ne vide jest da je cijela priča bila vođena entuzijazmom i zajedništvom. Ideja je došla od organizacije Mi Hrvati i Željka Bulića, a mi iz lokalne zajednice uključili smo se kako bismo pomogli na terenu. Bilo je trenutaka kada smo se pitali kako ćemo sve stići, ali nekako smo uvijek pronalazili rješenja.
Kako su Dallas i lokalna zajednica reagirali na hrvatsko okupljanje?
Reakcije su bile prekrasne. Ljudi su zastajali, fotografirali, raspitivali se odakle dolazimo i željeli saznati više o Hrvatskoj. Mislim da smo mnogima pokazali ne samo koliko volimo nogomet nego i koliko smo povezan i ponosan narod. Od početka nam je bilo važno da ovo ne bude samo slavlje Hrvatske nego i proslava hrvatsko-američkog prijateljstva.
Koliko vam je značilo vidjeti Hrvate iz cijelog svijeta na jednom mjestu?
To je bio najemotivniji dio cijelog iskustva. Vidjeti ljude iz Hrvatske, različitih dijelova Amerike, Kanade i drugih zemalja kako se nakon nekoliko minuta ponašaju kao stari prijatelji bilo je zaista posebno. To je ljepota hrvatskog iseljeništva. Bez obzira na to gdje živimo, uvijek postoji nešto što nas povezuje. Tih dana svi smo osjećali isto – da Hrvatsku nosimo sa sobom gdje god bili.
Svi pričaju o golemoj hrvatskoj zastavi. Kako je nastala ideja?
Zastava je od samog početka bila planirana kao jedan od središnjih simbola parade. Organizacija Mi Hrvati pobrinula se da bude dopremljena iz Hrvatske, a ideja je bila da bude dio najvećih okupljanja hrvatskih navijača tijekom Svjetskog prvenstva. Nakon Dallasa putuje i u Toronto te Philadelphiju.
Mislim da tada još nismo bili svjesni koliko će postati simbol cijelog događaja. Nije to bila samo zastava – ona je predstavljala zajedništvo svih Hrvata, bez obzira na to žive li u domovini ili izvan nje.
Što ste osjećali kada se zastava razvila iznad tisuća navijača?
To je teško opisati riječima. Mjesecima radiš, planiraš i brineš o svakom detalju. A onda odjednom staneš, pogledaš oko sebe i vidiš tisuće ljudi, čuješ pjesmu i ugledaš ogromnu hrvatsku zastavu iznad svih. U tom trenutku više ne razmišljaš o organizaciji. Osjećaš samo ponos i zahvalnost.
Za mene, koja sam cijeli život između Hrvatske i Amerike, taj je trenutak imao posebnu težinu. Pomislila sam kako nas život može odvesti daleko od domovine, ali postoje trenuci kada shvatiš da dom nikada zapravo ne napuštaš.
Je li postojao trenutak kada ste pomislili: „Ovo će ljudi pamtiti cijeli život“?
Apsolutno. U jednom trenutku zastala sam i pogledala iza sebe. Ulice Dallasa bile su prepune crveno-bijelih kockica, ljudi su pjevali, mahali zastavama, djeca su sjedila roditeljima na ramenima, a ogromna zastava vijorila se iznad svega.
Tada sam pomislila: „Ovo je puno veće od nogometa.“ Shvatila sam da ljudi neće pamtiti rezultat utakmice, nego osjećaj koji su tih dana doživjeli.
Kako su stanovnici Dallasa doživjeli hrvatsku energiju?
Dallas je navikao na velike događaje, ali mislim da mnogi nisu očekivali ovakvu atmosferu. Ljudi su govorili koliko ih je impresionirala energija, pjesma i osjećaj zajedništva koji se mogao osjetiti na svakom koraku. Vjerujem da su mnogi stanovnici Dallasa upravo tih dana prvi put istinski upoznali Hrvatsku – kroz njezine ljude.
Je li hrvatsko zajedništvo najveća pobjeda cijele priče?
Apsolutno. Nogomet je bio povod, ali ljudi su bili razlog zbog kojeg je sve bilo toliko posebno. Htjeli smo poslati poruku našim Vatrenima da iza njih ne stoje samo navijači u Hrvatskoj nego i tisuće Hrvata diljem svijeta. Ako smo svijetu poslali jednu poruku, onda je to da možda živimo u različitim državama, ali kada je Hrvatska u pitanju, uvijek smo jedno.
Koje vas je iskustvo najviše dirnulo?
Najviše me dirnulo vidjeti ljude koji se nikada prije nisu upoznali kako se ponašaju kao stari prijatelji. Tada shvatiš da ovo nije samo navijanje. To je osjećaj pripadnosti. I upravo ću taj osjećaj najduže nositi sa sobom.
Ako biste jednom rečenicom morali opisati. Što se dogodilo u Dallasu?
Dallas tih dana nije bio samo najveći hrvatski grad izvan Hrvatske – postao je simbol hrvatsko-američkog prijateljstva i mjesto na kojem smo pokazali da se ljubav prema Hrvatskoj i zahvalnost Americi ne isključuju, nego nadopunjuju.
Kakvi su dojmovi sada kada je sve završilo?
Još uvijek ih slažem. Tek sada stižem pregledati fotografije i snimke, a iskreno, još mi je teško povjerovati da smo sve to ostvarili. Posebno me veseli što su nam se javili i iz FIFA-e. Bili su impresionirani onime što se dogodilo u Dallasu te su izrazili želju pomoći oko koordinacije sličnih aktivnosti u Philadelphiji.
No najveća nagrada ipak su ljudi koji su bili tamo. Jer ovo nije uspjeh jedne osobe niti jedne organizacije. Ovo je uspjeh hrvatske zajednice, svih volontera, organizacije Mi Hrvati i svih onih koji su vjerovali da možemo napraviti nešto posebno.
Mislim da smo u tome uspjeli.
Listen to Croatians Online here:
Croatian American Media Association Corp is a tax exempt organization under Section 501 c(3) of the Internal Revenue Code (EIN # 99-1591741). Your donation is greatly appreciated and will be used to support our mission. Your contribution is tax deductible to the full extent permitted by law.