23 svibnja, 2026

Croatians Online

Filip Škifić: „Djeca ne trebaju više informacija – trebaju prostor da nauče kritički misliti”

Tekst piše: Anamarija Tomaš

Djeca danas odrastaju u svijetu mnoštva informacija, mišljenja i sadržaja, no učimo li ih kako o svemu tome kritički misliti i imati svoj stav? Postoji projekt koji je tome posvećen – Young Leaders Fest – prvi dječji festival komunikacije u Hrvatskoj, mjesto gdje djeca kroz filozofiju, javni nastup, medijsku pismenost i kreativne radionice uče argumentirati, govoriti bez straha i razvijati vlastiti glas. S nama je danas Filip Škifić, njegov osnivač, ujedno i profesor filozofije i svestrani umjetnik.

Prije nego li predstavimo festival, zanima me što te potaknulo da kreneš putem filozofije i da se u radu posvetiš djeci i podučavanju filozofije najmlađima?

Filozofija mi nije bila interes kroz odrastanje, nego se sustavno nametala u svemu čime sam se bavio i što me zanimalo. Jako sam volio istraživati, ali nisam volio školu jer mi je nedostajalo prostora za stvaralaštvo i izražavanje. Filozofija mi je u srednjoj bila dva. Na kraju sam je završio. Danas mi je uski fokus i vjerujem da će tako ostati do kraja života.

Iz nove, učiteljske, perspektive, kakav je tvoj pogled na obrazovni sustav? Je li nam ispravan odgovor važniji od kreativnosti i kritičkog mišljenja djece?

Nijedan školski sustav adekvatno ne prati promjene koje su se dogodile u posljednje dvije, tri godine. Problem je obrazovanja kao takvog jer više nemamo svijet koji traži sustav radnika u industriji ili korporaciji. Radni odnosi se mijenjaju i obrazovanje bi to trebalo pratiti. Cijeli obrazovni sustav od vrtića do fakulteta bi se trebao fokusirati više na praksu nego na teoriju, da znanje proizlazi iz potrebe za korištenjem znanja, a ne iz pamćenja, memoriranja i davanja odgovora. Vrijeme je da fokus bude na tome što radimo s informacijama i što od njih možemo kreirati te na djeci i njihovim potrebama.

Kako to sustavno mijenjati?

Buduće učitelje i odgajatelje treba učiti kako učiti djecu. To je prvi korak.

S željom za promjenom, prije nekoliko godina osnovao si Malu školu filozofije. Kako si došao na ideju za projekt i kako se škola razvijala od začetka do danas?

Young Leaders Akademija je nastala spontano, kroz moj rad u udruzi ‘Mala filozofija’ koja već 20 godina promovira filozofiju u praksi. Već kroz fakultet sam s kolegom Brunom Ćurkom započeo neke projekte i to je ono što sam na neki način oduvijek zamišljao. Iz toga je nastala Young Leaders Akademija koja je i nastavak ‘Male filozofije’ i nešto novo.

Kakvi su sve stručnjaci uključeni u projekte, udrugu i Malu školu filozofije i na što ste usmjereni u festivalskom programu?

Važno nam je da projekt bude sveobuhvatan i da djeca dobiju širu sliku. Nismo strogo fokusirani na filozofiju. Sad imamo projekte vezane uz STEM, dječju književnost, mentalno zdravlje i kurikulume na razini Europske unije. Na Young Leaders Festu imamo i filozofe, i kreativce i kolegicu Mariju Lozančić koja je radila u sportu i medijskim projektima.

Kako djeca reagiraju kada ih na radionicama prvi put pitate ‘Što ti o ovome misliš? Zašto?’ Je li se ustručavaju reći što misle ili jedva čekaju to podijeliti s nekim?

Pa budu često začuđena, zbunjena. Jako im je čudno da ih netko pita za mišljenje, a ne za odgovor koji već postoji. Naviknuti su naučiti nešto i to reproducirati. Ovo što radimo je dijametralna suprotnost: ‘Zanima me što ti misliš, kako ti vidiš svijet, ovu situaciju, etičku dilemu, problem u jeziku, konceptu.’ Želimo da djeca nauče jedna druge slušati, međusobno komunicirati, izražavati svoj stav, bolje argumentirati i učinkovito koristiti jezik, što je cilj svakog obrazovanja – da se naučimo izražavati i da ono što izražavamo znamo koristiti. Oni traže točan odgovor i tu nastaje blokada. Oslobode se kad im kažem da mi je važno da kažu što misle i da ne postoji pogreška, da ne mogu imati krivo mišljenje, samo nedovoljno ispitano mišljenje. Oni to vrlo brzo shvate i vole postavljati pitanja, raspravljati, samo se treba osloboditi okova društva, obrazovanja, neznanja.

Koje su to najveće kočnice koje društvo i odgoj djeci nametnu da se boje pogreške i javnog izražavanja mišljenja?

Prvenstveno uspjeh. Želja za uspjehom i kompetitivnost u vidu znanja. Bit znanja je da se dijeli, ne da se privatizira. Mislim da se tu krije kočnica. Kad djeca shvate da je bit znanja da se razvija i da od njega nešto nastaje. Kad im kažem da mi je draže kad nešto ne znaju, kad kažu neku glupost, i kad ih pohvalim za glupost, onda im to bude čudno. Kad netko kaže nešto neklasično i totalno van onoga što se traži, to postane baza rasprave. Svi se uključe i shvate ‘ovo je način na koji mi komuniciramo, ne traži se da bude točno’. I njihovo kritičko razmišljanje se tako razvija i nadograđuje. To je stvar vježbe. Moraju naučiti osnovu teorije i logike i onda je prakticirati. Što više prakticirate, to sto bolji. U tome leži kreativnost. I zato je filozofska praksa umjetnost, a ne znanje, ne strogi format koji trebamo usvojiti, nego nešto kreativno, ali razmišljanje da bi bilo kritičko mora biti duboko utemeljeno u logici. Nije svako razmišljanje, ni svaki stav koji je detaljno objašnjen kritički stav. Kritičko mišljenje preispituje i provjerava sve izvore, međusobno ih uspoređuje i dolazi do konsenzusa, ali i ostavlja mogućnost da bude nešto drugo. To je ključno da djeca nauče, pogotovo u ovom digitalnom svijetu, jer je vrlo lako upasti u loop krivih informacija u kojem ne znamo što je istina, a što laž.

Spomenuli smo društvene mreže. Koliko one utječu na samopouzdanje, identitet i formiranje mišljenja kod djece?

To je kompleksna tema i mislim da ako želimo utjecati na djecu i mlade, moramo se usmjeriti na to kako ih koristiti. To su kanali u kojima možemo izražavati svoje mišljenje, raspravljati, poticati druge da razmišljaju, da se izražavaju, promoviraju kreativu, ideje, zajedničke inicijative i ta komunikacija može biti pozitivna. Društvene mreže često potiču negativno, ali možemo stvarati društvenu klimu koja potiče pozitivne stvari. Mislim da je ključ da djeca budu uključena, a ne da ih izuzimamo.

Kada govorimo o društvenim mrežama i mišljenju, postavlja se i pitanje slobode mišljenja. Kako djeci objasniti što je to?

Sloboda je jedna od ključnih tema o kojima govorimo i ona je vrlo važna od rane dobi. Ključno je da djeca osvijeste da moraju biti nositelji tuđe slobode, da nije sloboda ako se samo ja mogu izražavati, da je sloboda osigurati drugome da se i on može izražavati, da se moraju boriti i za tuđe mišljenje. Moraju biti kritički prema svom mišljenju i boriti se da druga djeca mogu izraziti svoje mišljenje, na isti kritički način. Naša sloboda će doći onda kad se potrudimo da i svi ostali budu slobodni.

Kada djeci date slobodu izbora tema o kojima će raspravljati, o čemu najviše žele promišljati i razgovarati?

Na drugoj godini smo radili ciklus radionica u kojima smo im dali da sami izaberu teme. Nisu znali što će, jer su već puno tema na filozofski način obradili, pa su se bavili filozofskim temama, što nije baš uobičajeno, da oni, kad ih se pita što će, izaberu razgovarati o etici ili Aristotelu. S istom grupom na trećoj godini Akademije smo radili njihova filozofsko-znanstvena istraživanja. Izabrali su jako zanimljive teme. Jedno od istraživanja je bilo o tome kako glazba utječe na rješavanje matematičkih zadataka, imali smo i bioetičko istraživanje o ljudskom odnosu prema životinjama, zašto neke jedemo, neke ne, neke koristimo u borbama, a druge držimo kao kućne ljubimce. Bilo je i istraživanje vezano za mitologiju, te kako ljudi i mediji percipiraju prošlost kao bolju, lošiju, jednostavniju, zabavniju… to je isto često tema. Iskreno, nema smjera. Ako pitate djecu što oni žele, što oni misle, što bi oni tili…

onda ste otvorili totalno nešto ludo. Mi im samo dajemo podršku i vodimo ih kroz taj proces. Zabavno je, baš zabavno!

Što te najviše iznenadi u njihovim percepcijama, razmišljanjima. Iz ovih tema koji si spomenuo, rekla bih da jako duboko promišljaju o svijetu oko sebe?

Pa, mene iznenade uvijek. Kako neke stvari koje ni meni nisu dovoljno jasne, o kojima ni ja ne znam dovoljno, kako o njima razmišljaju. Dođu bez ikakvog znanja i podloge do genijalnih definicija, viđenja i novih perspektiva koje ti nije prirodno očekivati. Iako sam već navikao da radim s djecom koja su i kreativnija i zanimaju ih i vole takve stvari, svejedno se uvijek iznova iznenadim njihovim dubokim, konciznim promišljanjima. Djeca bez problema mogu s lakoćom shvatiti bilo koji filozofski koncept i stvoriti svoj svijet u kojem će ga preispitati.

Što to djeca žele reći odraslima ili pitati odrasle, a najviše se ustručavaju, a da ste primijetili da se kao tema otvara na radionicama Male filozofije?

Manje su to konkretna pitanja koliko djeca imaju potrebu prikazati svoju viziju svijeta – kako oni vide stvari, što misle o nečemu, što njih muči i smeta, što bi oni htjeli, kako bi željeli da funkcionira njihova zajednica (obitelj, razred, društvo…). Dolaze sa svojim problemima i izazovima međuljudskih odnosa koji ih pogađaju jer se tek formiraju, pa se često otvaraju teme koje zadiru u pitanje emocija, emocionalne inteligencije i načina na koji funkcionira društvo i odnosi, zašto je važno kako se ja osjećam, zašto je netko nešto napravio i kako se ja prema tome postavljam i reagiram.

Kojim metodama i pristupima kompleksne filozofske koncepte i pojmove približite djeci?

Jednostavnost je ključ. Koristim se njihovim jezikom, ali ne izbjegavamo i zahtjevne riječi i koncepte. Ima tu različitih metoda, ali svemu je temelj razgovor, sokratski dijalog. Nije toliko stvar inovacije, nego je stvar pristupa, osjećaja za dijete, da znate isprovocirati njegovo mišljenje, i reagirati u situaciji, da znate prepoznati kakav pristup kojem djetetu paše, i da mu i nakon sata filozofije pažnju zadržite u filozofiji, da to postane nešto što ga prati. To su ključne stvari generalno, u pedagogiji, u radu s djecom, da im izazovete strast i želju za znanjem.

Kako se razlikuje program Male škole filozofije na prvoj, drugoj i trećoj godini?

Pristupam individualno svakom djetetu, bilo u grupi ili u radu jedan na jedan. Važno mi je da upoznam dijete, da vidim što ga zanima, kako razmišlja, koje su njegove mane i vrline, potencijali i izazovi. Sve što radim prilagođavam grupi i pojedincima i nema ustaljenih programa, ali Akademija je zamišljena koz tri etape. Međutim, ona se i dalje razvija i vidjet ćemo u kojim će smjerovima ići. Smatram da u trenutku kad se nešto zaokruži i zatvori, da je to onda gotovo. Ne volim na taj način razmišljati, jer filozofija kad stane, to više nije filozofija. Ne bi ništa definirali, ali da, za sada je to program od tri godine.

Je li postoji neki savjet za roditelje malih filozofa?

Rekao bi im da osluškuju mala vrata koja će im djeca suptilno otvoriti, te sitne, neprimjetne stvari koje bi ih mogle zanimati, ne nužno filozofske, ako vide da imaju strast prema nečemu, da ih podržavaju i da ih uvijek potiču da promišljaju o svemu, da postavljaju pitanja. To zna biti i naporno i iziskuje puno vremena. I ovako djeca postavljaju puno pitanja. Nije jednostavno. Ali možda barem nedjelju popodne možete ostaviti za to.

Djeca su kroz odrastanje često ušutkivana, njihova pitanja se guraju po strani, ali oni koji su zadržali taj djetinji, znatiželjni, istraživački duh su kasnije postali lideri, inovatori, ljudi koji su činioci promjena u svijetu.

To je istina. Svi inovatori i najveći znanstvenici koji su napravili najveće revolucije u znanosti su bili filozofi. Žao mi je što se filozofija marginalizirala, što mnogi o njoj ništa ne znaju i nisu svjesni da je sveprisutna u njihovim životima. Filozofija se percipira kao nešto sa strane, čudno, za određene ljude, a sve što nas okružuje su filozofija, vrijednosti, pitanja…

Mala škola komunikacije prerasla je u puno veći događaj – Young Leaders Fest – prvi dječji festival komunikacije u Hrvatskoj koji spaja filozofiju, javni nastup, medijsku pismenost i kritičko razmišljanje. Evo zašto trebate dovesti malene na festival (44:37.038)

Htjeli smo osmisliti inovativni koncept koji stavlja djecu u središte i polazi od toga da im ne nudimo gotova znanja ni upute kako da rade, žive i uče, nego da im damo bojice, govornicu, mikrofon, papir, olovku, sve što možemo i da oni nama kažu što oni misle i žele. Young Leaders Fest ne vidimo kao projekt, nego kao sredstvo za promjenu perspektive u društvu i kod djece i kod odraslih, za pokretanje dijaloga o tome u kojem smjeru treba ići razvoj odgoja i obrazovanja i da se fokus stavi na ono što je djeci važno i kako oni sebe zamišljaju u svijetu. Oni su tu da osjete kako je biti u projektu, da uče o suradnji, da se iskušaju u javnom nastupu, da se druže, raspravljaju i zabavljaju. Ovo nam je prva godina. Dogodine je cilj održati festival na jednoj lokaciji. Na web stanici su sve informacije i upute za prijavu. Apsolutno je beginner friendly i sve su radionice osmišljene tako da se nadovezuju jedna na drugu, ali, kao što sam rekao i na početku, prilagođavamo se grupi, djeci, njihovim željama i dinamici, jer i svaki grad i mjesto je drugačije. Cilj je da djeca promjene perspektivu prema znanju i prema vlastitim sposobnostima.

Za kraj, koje su to promjene koje bi voljeli vidjeti u načinu na koji komuniciramo s djecom i kakvoj se generaciji nadate u narednih desetak godina.

Cilj nam je što više djece naučiti komunicirati, izraziti svoje mišljenje, odgojiti djecu koja su otvorena za interpretaciju, preispitivanje i dubinu i koja se znaju zauzeti za sebe i druge. Smatram da je to ključna stvar za društvo. Zbog toga i govorimo o liderstvu. Liderstvo nije briga za sebe, liderstvo je briga za druge. Zato se i zovemo Young Leaders Akademija.

Djeca ne trebaju više informacija, ono što im treba je prostor da nauče kritički misliti i procesuirati informacije, postavljati pitanja i izražavati se bez straha. Upravo to su ciljevi Young Leaders Akademije, Male škole filozofije i Young Leaders Festa. Dragi naši gledatelji i slušatelji, pridružite nam se ako ste u mogućnosti na Young Leaders Festu koji će se održati u 4 grada, Osijeku, Zagrebu, Rijeci i Splitu od 19.6. do 1.7. Više informacija o Young Leaders Festu možete pronaći na young-leaders-fest.transformacije.hr i na njihovom Instagram profilu @YoungLeadersFest.



  

Listen to Croatians Online here:


   
  

Croatian American Media Association Corp is a tax exempt organization under Section 501 c(3) of the Internal Revenue Code (EIN # 99-1591741). Your donation is greatly appreciated and will be used to support our mission. Your contribution is tax deductible to the full extent permitted by law.