Moj bivši šef Pero volio je cigarete kao što mamu voli malo dijete. Njemu je cigarete dim bio za život sinonim. Bez obzira je li pušio svoje ili žicao tuđe, to mu je bilo glavno financijsko oruđe. On ih nije samo pušio, Pero je cigarete ždero.
A kako je bilo meni u uredu s njim? 8 sati i više u oblaku otrova i smrada, ne bi me dovela u red ni masažna kada. Tata je sumnjao da potajno pušim, a mama je govorila da sam dimljeni pršut i ostavila bi me da se sušim.
Uzalud sam bacala pepeljare kroz prozor, ne bi se ni ljutio, nabavljao je nove ili prosipao pepeo gdje god je htio.
Kada sam osjetila da mi je lijevo plućno krilo, dobilo koje kilo, prestrašila sam se za svoje tijelo, ugostiti rak nije mi se htjelo. Ne pušim, ali se od dima gušim. Šef Pero puši, a moj se život ruši. On puši i pjevuši, a moj se dušnik duši. Kašljem gorko i sušim se, od nemoći da nešto promijenim, rušim se.
Taman kad sam provjeriti htjela, gdje će biti moja grobna parcela, dogodilo se čudo i od tada volim ga ludo.
Dionice našeg hotela, PBZ banka nije više htjela. Možda je kriv neki broker, ali naš resort kupio je Amerikanac Non-smoker. Ne samo da ne puši, nego cigarete mrzi u duši.
„Ki misli pušit u ovi resort, neka dojde meni na raport!“ rekao bi on.
A pušači su uložili protest, jer je još Marx u svoj manifest, napisao da radniku treba dati slobodu. Neka slobodno puši i radi i neka ne pije samo vodu.
„Ok, good, ali ne kao prije, neće se pušiti u kancelarije! Evo stol i evo katrida na čisti zrak, kad ideš smokens, tuci pauzu na clock evidens.“
Smokeri su bili u šoku i nedoumici, kako će se to odraziti na njihovoj nadnici. Četrdesetak cigareta u radno vrijeme x minimalnih 3 minuta, a matematika je čista ali ljuta, ne isplati se pušiti u prazno, dok se pušenje ne stavi pod razno, pušit ćemo tajno zauvijek i za trajno.
Moj bivši šef Pero tako je postole izdero, jer je upaljene cigarete, pokušao kriti pod pete. Onda je izgorio rebatinke jer nije pazio, kako je opuške gasio. A najgore je bilo, i to ga je slomilo, kada je Amerikanac bio u naletu, a on užarenu cigaretu, onako u letu, ubacio u ladicu punu papira, ona se zapalila i to ga iznervira.
Izgorili dokumenti bitni, izvolite šefe na raport hitni.
„ Je ti hoćeš izgorit resort? U meni je revolt, uzmi knjižicu i nema otpremnine, idi u miru i ne zaboravi me.“
I tako je u naš resort cigarete dim, malo po malo postao stari crno bijeli film. Koji je toliko old-fashion i ima tužne trube, da ti od gledanja u njega oči pogrube.
Kao što od pušenja čovjek smrdi i kad ne prdi. Pa kako onda pušenje ne dozlogrdi?
Za nadu svima koliko vas pušača još ima: Na odvikavanje u naš resort! Ovdje je zadnja pušačka družba bila naša tehnička služba. I naši gosti sve manje i manje dime, ponosimo se time, zato nam u naslovu piše ovo ime.
Žana Juras s pričom “Antismoke resort” pobijedila je na natječaju za najbolju priču povodom proslave Dana nepušenja.
Foto: Unsplash
Listen to Croatians Online here:
Croatian American Media Association Corp is a tax exempt organization under Section 501 c(3) of the Internal Revenue Code (EIN # 99-1591741). Your donation is greatly appreciated and will be used to support our mission. Your contribution is tax deductible to the full extent permitted by law.