Otac Venko uvik je doma nosi svakakve odbočene stvori, a nojveće smeće.
Tako jo još uvik imon modru dolčevitu cilu iskrpjenu i talijonsku crvenu vjetrovku koja mi danas služi kad gren u pečurve da me lovci ne upučedu i da me muž nojde kad se izgubin u šumu. Te dvi stvori tata je nošo na smeće i s njima je slavodobitno mami doni ogromni crni debeli hulahop u koji je ona mogla stat. Ni onda bilo Lidla i robe za trudnice po da se mama tamo ubuče.
Mami je napokon po zimi bilo teplo u noge sve do po škine. O če ga je blagoslivjala.
Osim robe koje je uvik falilo od kad ni bilo paketi iz Amerike, tata je brinu i za druge stvori s naglaskom na to če će bit kad on umre i kako ćemo svi umrit od glodi bez njega. I nećemo imat niti za ga pokopat.
A kad se govori o sprovodu, onda je nojveći trošak kasil.
Još dok su nono Morko i none Marija bili živi tata je sto atento posli sprovoda komu kasil neće moć u store uske grebe po ga se moralo pokopat u lancun. A kasil bi osto u molu kućicu na grobje. Svojta ni došla po kasile, a šćeta je bocit ili izgorit i tako tata doni doma dvo second hand kasila.
Mama poludila. “Nos ća to iz dvora !!!!” I tata je moro poslušot i odni hi je u Janetovice vrtal di je u jednu štalu držo trovu za beštije. Smisti on tamo kasile i pokri hi trovon. Računo je da je nono i none nećedu još dugo.
Janetovice vrtal bi je omiljeno igralište i logor za dicu iz svinjca. Dica su skokala po trovi, a nje je bilo sve manje i manje po su jedon put dica otkrili kasile i počeli bižat i škrikat: “Nošli smo mrtvace ! Ovamo su mrtvaci !!!!”
Miljenko Ture je poludi i naredi tati da odnese kasile ća.
Tako hi je tata doni nose doma i sakri u konobu. Manjega u veći, sve pokri i namisti. Onda je umro nono Morko i jedon se kasil iskoristi. Ali none Marija je umrla u bolnicu i tako zamrsila tatinu računicu. Osto je kasil viška. Njega je naminu sebi.
Mama se čudila kako je tata jemo kasil za nonota, a znali smo svi da su hi istiroli iz Janetovice. Tako je počela potragu i nošla drugi kasil.
Odma je naredila da ga ispid nje iscipo. Barenko je niko vrime bilo dašćici za potpalu.
Tata nju to nikad ni zaboravi. I kad je prošlo vrime i kad se razboli, onda nju se osveti.
Kad bi mama išla do butige i ostavila ga somega, on bi se probuko u veštit, lego na posteju, stavi krunicu okolo ruk i pravi se da je umro.
Da je u konobu bi kasil, bi bi išo i lego u njega.
Ma u konobu već ni bilo kasili.
Autor: Žana Juras
Listen to Croatians Online here:
Croatian American Media Association Corp is a tax exempt organization under Section 501 c(3) of the Internal Revenue Code (EIN # 99-1591741). Your donation is greatly appreciated and will be used to support our mission. Your contribution is tax deductible to the full extent permitted by law.